Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je svečano misno slavlje proslave svetkovine sv. Marka Križevčanina u subotu 7. rujna u Križevcima. Na misnom slavlju suslavili su biskup domaćin Vjekoslav Huzjak, sisački biskup Vlado Košić, šibenski biskup Tomislav Rogić, varaždinski biskup Bože Radoš, križevački vladika Milan Stipić, tajnik apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Alvaro Ernesto Isurieta Y Sea, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslav Novak i brojni okupljeni svećenici.

Svečanom euharistijskom slavlju prethodila je procesija od konkatedralne crkve Svetoga Križa do gradskog trga uz prijenos relikvije sv. Marka Križevčanina. U procesiji su bili mnogi članovi lokalnih i gradskih udruga, vatrogasci, obnašatelji gradskih vlasti, brojni vjernici, svećenici i biskupi. Prije početka misnog slavlja biskup Huzjak pozdravio je okupljene biskupe, svećenike, predstavnike županijskih, gradskih i općinskih vlasti te okupljene vjernike i zahvalio im za sudjelovanje u proslavi sv. Marka Križevčanina, zaštitnika Bjelovarsko-križevačke biskupije.

Mučenici kao svjetionici nade, hrabrosti i istine

Osvrćući se u propovijedi na život sv. Marka, nadbiskup Kutleša je istaknuo da se mučeništvo u kršćanskoj tradiciji nikada ne interpretira kao izraz mržnje ili odbacivanja drugih, već kao izraz vrhunske ljubavi prema Bogu i obrane temeljnih ljudskih vrijednosti. Primjer sv. Marka, istaknuo je nadbiskup, pokazuje da je mučenik uistinu simbol slobode, ali slobode koja je usmjerena na istinu i ljubav prema Bogu, a ne na borbu protiv drugih ljudi. Njegova žrtva poziv je na pomirenje, mir i pravo na vjeroispovijest, a ne na podjele i sukobe. Na taj način mučeništvo svijetli kao svjedočanstvo o istinskom dostojanstvu ljudske osobe, koje počiva u njezinoj sposobnosti da se slobodno opredijeli za istinu i vjeru, čak i kad se suoči s najtežim prijetnjama, rekao je nadbiskup Kutleša.

„U konačnici, veličina žrtve mučenika sv. Marka leži u njegovoj nesebičnoj ljubavi, u slobodi savjesti i njegovom predanju Božjoj providnosti. Progonitelje koji su zarobljeni mržnjom sv. Marko svojim primjerom poziva na oslobođenje kroz ljubav i milost Božju. U tom duhu, Crkva časti svoje mučenike kao svjetionike nade, hrabrosti i istine – ne kao simbole otpora, već kao uzore ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ne otvara li, draga braćo i sestre, mučeničko nepristajanje uz prisilu i nasilje vrata svima koji s nama dijele univerzalne ljudske, a ne samo vjerničke vrednote? Nisu li u tome svjetlu svi naši sveti i blaženi mučenici prijatelji i uzori svim ljudima, ne samo vjernicima”, upitao je nadbiskup Kutleša.

Upravo je to, dodao je, ono što danas od nas traži naša vjera, a čemu svjedoče mučenici: pokazati da je Krist otvorio vrata svima, da je kršćanstvo snaga koja svijetu nudi univerzalnu poruku mira i put istinskog obraćenja. Odgovor na pitanje kako ćemo to postići u  našem vremenu nude nam današnja čitanja

Odreći se sebe

Nadbiskup se nadalje osvrnuo na tri uvjeta koji Isus postavlja kako bismo ga mogli slijediti. Prvi uvjet, istaknuo je, koji Isus postavlja jest da se odreknemo samih sebe. „Što to zapravo znači? U kulturi koja nas potiče da stavimo sebe na prvo mjesto, da tražimo vlastitu korist i samopotvrdu, Isusov poziv da se odreknemo sebe zvuči radikalno i izazovno. Odreći se sebe znači odreći se egoizma, sebičnosti i želja koje nas odvode od Božje volje. To znači staviti Boga na prvo mjesto u svim aspektima života, priznajući da sve što jesmo i imamo dolazi od njega te treba biti usmjereno prema njegovoj slavi”, istaknuo je nadbiskup te dodao da je sv. Marko Križevčanin savršeno razumio taj zahtjev.

Naglasio je nadalje da je sv. Marko rođen u imućnoj plemićkoj obitelji, primio je izvrsnu naobrazbu i stekao dobru reputaciju, čime je imao sve preduvjete za osobnu karijeru i lagodan život. Zbog njegove učenosti i svećeničke revnosti, ostrogonski nadbiskup zamolio ga je, uz dopuštenje njegova biskupa, da pođe u sjevernu Ugarsku i posveti se duhovnim potrebama Božjeg naroda.

„Brzo je napredovao i bio prepoznat u javnom životu, ali on se odrekao svih svjetovnih privilegija kako bi što vjernije služio Bogu. Izloženost kušnjama progona pokazala je da njegova odanost Kristu nije bila samo formalna, već je prožimala svaki dio njegova života. Rasla je u skrovitosti svakodnevnice, a plodove pokazala u vrijeme kušnje. Baš kao što Knjiga Mudrosti svjedoči o pravednicima: ‘Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni’ (Mudr 3, 5)”, dodao je mons. Kutleša.

Odreći se sebe, dodao je, također znači ponizno prihvatiti Božju volju u svome životu, a sv. Marko to je naučio u Marijinoj školi, jer joj je, prema životopiscima, bio vrlo pobožan i odan. On nije tražio potvrdu u očima svijeta, već se oslanjao na Božju ljubav i milosrđe. Tako nam njegov primjer pokazuje da prava pobožnost i herojsko predanje života ne proizlazi iz preuzetnosti niti nečijih osobnih nadarenosti, nego iz poniznog dopuštanja da nas Božja milost oblikuje u svakodnevnom životu, vodeći nas k vrhuncima svetosti, naglasio je nadbiskup.

Nositi svoj križ

Drugi uvjet – nositi svoj križ – izražava spremnost suočiti se s poteškoćama, patnjama i progonstvima radi Krista, pojasnio je nadbiskup. „Križ nije simbol poraza, već trijumfa; nije znak slabosti, već snage. Kada Isus poziva svoje sljedbenike da uzmu svoj križ, on ih ne poziva da trpe bez razloga, već da u patnji pronađu smisao te da u križu prepoznaju put do uskrsnuća. U ovom svjetlu, nositi križ znači prihvatiti sve izazove i nedaće života s vjerom i povjerenjem u Boga, znajući da je Krist to isto činio i da nas ne ostavlja same”, istaknuo je.

Kršćanski život trebao bi, dodao je, biti sveta žrtva prinosnica za ublažavanje patnji svijeta. Nije toliko važno činiti velike žrtve, koliko živjeti u stalnoj svijesti o Božjim zahtjevima i potrebama bližnjih. Život krštenika može, upravo kroz žrtvu, postati Bogu ugodan prinos u korist onih kojima smo poslani. Sudjelujući na euharistijskoj gozbi, imamo priliku prinos svoga života sjediniti s Gospodinovim savršenim darom samoga sebe, istaknuo je nadbiskup.

„Sv. Marko ustrajno je nosio svoj križ, radeći na sebi i, uz pomoć Božje milosti, oblikujući svoj karakter. Taj je križ zablistao kad je bio uhićen i izložen sljepoći mržnje. Nije tražio lakši put, niti je pristao na povlastice. Mogao je to podnijeti jer je znao da patiti zbog čiste savjesti znači patiti s Kristom, a to je najveća čast za vjernika. Njegovo mučeništvo nije bilo samo fizička patnja, već i duhovna borba. No sve to podnio je s nepokolebljivom vjerom u Krista, uvjeren da njegov križ vodi do nebeske slave.

Potrošiti svoj život za Krista

Treći uvjet koji Isus postavlja jest potrošiti svoj život ne u sebičnoj usmjerenosti na sebe, nego za Krista i za bližnje, istaknuo je. „Naša vjera ne poziva na pasivnost, već na aktivnu ljubav koja se očituje u djelima milosrđa, u služenju i žrtvovanju za druge. Potrošiti svoj život za Krista znači biti spreman dati sve što imamo – svoje vrijeme, talente, energiju – za izgradnju Božjeg kraljevstva na zemlji. Živjeti za Krista znači biti svjedok, a čistoća svjedočanstva ne može zablistati bez spremnosti na mučeništvo, čak i kada se od nas ne traži proliti krv, već podnositi protivštine života”, pojasnio je nadbiskup Kutleša te dodao da je sv. Marko, predajući se potpuno Bogu, potrošio svoj život u službi svojim vjernicima i Crkvi Božjoj, propovijedajući evanđelje i braneći vjeru.

„Neka nas sveti Marko zagovara u našim potrebama; posebno za mir u svijetu i prestanak ratnih sukoba, osobito onih koji se predstavljaju kao vjerski motivirani. Iz prave vjere nikada ne može proisteći nijedan oblik nasilja i prisile; naprotiv, ona je pokretačka snaga boljeg svijeta. Budimo svjedoci takve vjere”, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na kraju misnog slavlja mons. Huzjak predvodio je molitvu sv. Marku Križevčaninu pred relikvijama sveca, kojima su vjernici nakon misnog slavlja mogli iskazati počast. Misno slavlje animirao je Župni zbor Župe sv. Ane u Križevcima i zbor mladih Crisinus.