Po svom uznesenju na nebo Marijino se poslanje nije suštinski promijenilo nego je postalo univerzalno, pojasnio je nadbiskup Cavalli. „Sada kad je Marija s Kristom u zajedništvu Presvetoga Trojstva, više nema potrebe da podiže Isusa… Ona sada podiže nas koji smo po čovještvu povezani s Kristom i koji smo još na putu prema našoj konačnoj domovini. Kako nam to ona pomaže? Tako što za nas moli“, protumačio je sugovornik koji je godine svojega života proveo u diplomatskoj službi Svete Stolice. Stoga je također mogao reći: „Za Afrikance je ona crna, poput njih. Marija je kao Majka primila njih, oni su primili nju. U Latinskoj Americi ona je američka domorotkinja. Opet jedna od njih. U Aziji je tipična istočnjakinja, kao što je u mojoj domovini lijepa lombardska djevojka. Uzdignućem na nebo ona uistinu postaje Majkom svih nas, a mi je primamo kao svoju Majku te postaje jednom od nas“.

Međugorje odiše nečim nadnaravnim. Zašto? Zato što ga je Bog izabrao. Kao nekoć nepoznati i zabačeni Nazaret

Osvrnuvši se na međugorski fenomen, nadbiskup Cavalli je rekao: „Još, istina, Međugorje nije svetište u punom crkvenopravnom smislu te riječi, ali je ‘de facto’ sveto mjesto. Rekao bih da se ovdje može susresti posebna milost. Mi ovdje ne činimo ništa što se ne bi činilo po župama. Baš ništa. (…) No ovo mjesto odiše nečim nadnaravnim. Zašto? Zato što ga je Bog izabrao. Kao nekoć nepoznati i zabačeni Nazaret“.

Za nadbiskupa Cavallija izazov pastorala u Međugorju jest kvalitetno surađivati s milošću koja je ondje prisutna. Govorio je i o tajanstvenoj prisutnosti koja privlači hodočasnike, posebno mlade na „Mladifest“ za vrijeme kojega je vođen intervju, o ravnoteži između svetišta i ostalih ponuda u mjestu. Nadbiskup Cavalli susreće i ukrajinske hodočasnike, kojima se u očima vidi velika tuga, ali i velika nada.

A govoreći o miru rekao je: „Što više nasljedujemo Mariju kao Isusovu učenicu, i što se više pouzdajemo u njezino služenje, u njezino zagovaranje pred Bogom, to ćemo biti bliži miru, i mi i svijet oko nas“.