Muž mi je sklon pripitosti i naši su odnosi jako narušeni. Ljuta sam, žalosna i stalno se raspravljamo odnosno svađamo. Idem na misu gotovo svaki dan, to mi je snaga. U svađi sam sa suprugom, a pričestim se tako što prije mise Isusu kažem: “Žao mi je i oprosti” i onda pristupim pričesti. Je li mi to grijeh?

Jedan moj subrat je napisao knjigu “Žena – Božja čestica” želeći naglasiti koliko žena može pomoći svom suprugu da promijeni svoj život. Problem alkoholizma je prisutan u našem društvu, i to poprilično prisutan. On uvijek nosi za sobom veliku obiteljsku dramu. U tim trenucima alkoholiziranosti nastaju i obiteljske svađe, rasprave, rane koje mora nositi čitava obitelj, a prije svega onaj koji je najbliži – suprug ili supruga partnera koji ima problem s alkoholom.

No, da bismo izliječili nekog alkoholičara, njemu je najprije potrebna zdrava okolina koja će podržati njegovu odluku. Odluku da izađe iz svijeta alkoholizma, da krene bilo u proces odvikavanja ili odricanja od alkohola. A to može samo s lijepom riječju. Zato preporučam našoj slušateljici silno strpljenje. Da vjeruje da njena obitelj može podnijeti i takav križ koji trenutno nosi i da će upravo kroz taj duh obraćenja ili promjene načina života i oni kao obitelj pronaći svoju utjehu ili izliječiti svog ranjenog člana obitelji da bi mogao živjeti slobodu djeteta Božjega.

Kad govorimo o pristupanju svetoj pričesti, ako u razmiricama i svađama postoji i forma teškoga grijeha (“Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom” KKC br. 1857) primjerice psovke i namjernog vrijeđanja, to je nešto što se treba ispovjediti. Ako se radi o običnoj razmirici, bez obzira na povišene tonove, nju možemo smatrati lakim grijehom, i možemo se samo pokajati i pristupiti svetoj ispovijedi.

Međutim, uvijek se tu radi o pitanju savjesti, tom unutarnjem glasu, optužuje li nekoga savjest da je ta scena koja se dogodila bila teški ili laki grijeh, to svatko mora osluškujući glas savjesti procijeniti.

Što znače naljepnice u obliku ribe koje viđamo na nekim automobilima? Kako je to kršćanski znak? Ne bi li to trebao biti križ?

U prvim kršćanskim stoljećima riba je bila znak raspoznavanja kršćana. Grčki je riba ichthys (ἰχθύς) što su zapravo početna slova natpisa koji je visio na Isusovom križu. Budući da su prvi kršćani bili progonjeni, križ ili neki drugi znak bio bi lako prepoznat i značio veliku opasnost od progona, mučeništva. Dok s druge strane riba, a sjetimo se da su i prvi apostoli bili ribari, uz dvije crte, gornju i donju, poput alfe, koji pokazuje da je okupljanje i zajedništvo bila slika te prve Crkve.

Riba se nalazi i u ikonografiji tih prvih stoljeća, nalazi se na mnogim mjestima, nadvratnicima, grobnim mjestima. Dakle, taj je znak služio kao znak raspoznavanja za kršćane onoga vremena, osobito u vrijeme progonstva.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: