Relikvije svetoga križa pronašla je na Lubanjskom mjestu u Jeruzalemu sv. Jelena Križarica, majka cara Konstantina, na hodočašću u Svetu Zemlju u prvoj polovini 4. stoljeća. Na tom je mjestu podignuta bazilika Svetoga groba koja je posvećena 13. rujna 335., čega se Crkva spominje na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, 14. rujna.

Dragocjenu je relikviju sv. Jelena podijelila na tri dijela. Ubrzo je s tih dijelova  počelo uzimanje manjih komada koji su slani u kršćanska svetišta diljem Rimskoga Carstva. Arheološkim istraživanjima utvrđeno je da su u Raveni te u gradovima Tixteru i Cape Matifu u sjevernoj Africi već u 4. stoljeću čuvane relikvije križa. I jeruzalemski biskupi često su poklanjali djeliće relikvije. Primjerice, patrijarh Ivan je početkom 5. stoljeća darovao relikvije križa sv. Paulinu Nolanskomu i Sulpiciju Severu kojemu je napisao da se u malenom komadiću nalazi cijela moć križa.

Crkveni oci sv. Grgur iz Nisse i sv. Ivan Zlatousti napisali su da su neki kršćani nosili pozlaćene djeliće relikvije oko vrata. Sv. Ćiril Jeruzalemski je 348. u jednoj od svojih kateheza rekao da se sveto drvo križa ne nalazi samo u njegovoj bazilici, nego ga ima gotovo po cijelom krugu zemaljskom.

Ni trgovački brod ne bi bio dovoljno velik

No, ono što je vjernicima prvih kršćanskih vremena bilo na ponos, kasnije je postalo povod optužbama upućenima Katoličkoj Crkvi. Početkom 16. stoljeća Erazmo Roterdamski izjavio je da ni trgovački brod ne bi bio dovoljno velik da se na jednomu mjestu skupe svi komadi križa našega Gospodina koji se nalaze na raznim mjestima. Martin Luther je, pak, rekao da se na svijetu nalazi „toliko komada križa da bi se iz njih, kada bi ih se skupilo na jednomu mjestu, mogla izgraditi kuća“. Obojica su većinu relikvija smatrala krivotvorinama.

Njihove tvrdnje je krajem 19. stoljeća pokušao znanstveno potvrditi francuski istraživač Charles Rohault de Fleury koji je prikupljao podatke o relikvijama iz cijeloga svijeta. Rezultate istraživanja objavio je 1870. godine. Utvrdio je da je cjelokupni obujam Kristova križa bio otprilike 36 tisuća prostornih centimetara. U tom trenutku, prema njegovim saznanjima, obujam svih djelića križa iznosio je jedva 4 tisuće prostornih centimetara. To znači da sve službeno čašćene relikvije svetoga križa zajedno ne iznose ni devetinu cijeloga križa.

Dakle, kritičare može zavarati to što se relikvija križa doista čuva na mnogim mjestima, ali, najčešće je riječ o tankim daščicama pa i još manjim komadićima. To, naravno, nije samo po sebi dokaz za autentičnost svake pojedine relikvije. Ona se dokazuje na dva načina: pregledom vrste drveta (pravi križ bio je napravljen od crnog bora – Pinus nigra) ili dokumentima koji dokazuju da relikvija potječe iz Rima, Jeruzalema ili Carigrada. U tim su se, naime, gradovima nalazili veći dijelovi križa od kojih su odvajani manji dijelovi.

Nekoliko relikvija Kristova križa čuva se i u hrvatskom narodu. Više o relikviji može se doznati u knjizi Svjedoci otajstva – Istraga o Krsitovim relikvijama (Split, 2014.).