Facebook stranica Tomislav Ivančić objavila je njegovo promišljanje o pogrešnim slikama koje imamo o Bogu, u kojem prof. Ivančić poručuje da je potrebno ljude osloboditi tih krivih slika i učiti ih da religija ukazuje na potrebu iščekivanja pravoga Boga koji spašava. Promišljanje mons. Tomislava Ivančić prenosimo u nastavku.

Ljudi su ograničeni u svojim spoznajama. Neki tek ponekad uspiju zapaziti Božju prisutnost među nama, drugi jedva da ikad zapaze, tek možda u trenutku smrti da su promašili život i da nisu činili ono najvažnije.

Krive slike o Bogu razaraju čovjeka, one unose strah.

Jedni su pak prihvatili religiju koju su našli u mjestu rođenja te u njoj pokušavaju činiti sve kako bị se svidjeli Bogu. Ograničeni ljudi stvaraju ograničene religije, te redovito krive slike o Bogu. A krive slike o Bogu razaraju čovjeka, one unose strah. Religije pokušavaju ljudskim sredstvima spasiti čovjeka. One su stoga nerealne, jer ne može čovjek sam sebe izvući iz grijeha, jer on nije sam sebi skrivio, nego je prije svega povrijedio Stvoritelja svijeta.

Treba pomoći ljudima da iz ograničenosti prijeđu u neograničeno, da iz ropstva prijeđu u slobodu.

Samo Stvoritelj svijeta može oprostiti naš grijeh, samo on može doći i izvući nas iz ropstava koja su jača od nas, jer tko čini grijeh, rob je grijeha, tko potpadne pod silu zloga, postaje ovisnik, tko svoju slobodu proda alkoholu, drogi, seksu, novcu, poslu, ljudima, postaje ovisnik o tome i samo ga Bog može iz toga izvući. Zato je potrebno ljude osloboditi od krivih slika o Bogu, pokazati da religije ne spašavaju nego ukazuju na potrebu iščekivanja pravoga Boga.

Treba pomoći ljudima da iz ograničenosti prijeđu u neograničeno, da iz ropstva prijeđu u slobodu. Crkva je uvjerena da je Isus iz Nazareta Bog, a ne samo čovjek. Uostalom, njegova djela pokazuju da zaista nije samo čovjek, da dijametralno nadilazi svakog utemeljitelja religija, da ima snagu opraštati grijehe, oslobađati od ovisnosti o đavlu, smrti, novcu, drogi, alkoholu, te da jedino on može liječiti svaku bolest i pobijediti smrt. Zato njega treba otkriti ljudima, ovisnicima pokazati njegovu snagu, religijama i religioznim ljudima pokazati prisutnost Isusa i njegove snage na svijetu, te im tako pomoći da se oslobode od ropstava koja ih muče.

Crkva je dužna odgajati radnike koje će poslati u zemlje koje ne poznaju Isusa Krista, njoj je dano u zadatak da ide do kraja svijeta i do kraja vremena i naviješta svim narodima Isusovu Radosnu vijest.

Crkva to čini svojim misijskim radom. Ona je dužna odgajati radnike koje će poslati u zemlje koje ne poznaju Isusa Krista, njoj je dano u zadatak da ide do kraja svijeta i do kraja vremena i naviješta svim narodima Isusovu Radosnu vijest, da sve ljude učini njegovim učenicima, a to znači sudionicima božanske naravi, pobjednicima nad zlom i smrću. Crkva to naviješta onima koji nisu kršćani preko misionara, ali naviješta i nama kršćanima da prijeđemo iz grijeha u iskonsku, izvornu Isusovu istinu, i to preko pučkih misionara.

Želimo li da drugi vide svjetlo, potrebno je da sami iziđemo iz tame i mraka, iz ovisnosti i depresije.

Crkva je u biti misionarska, ona je poslana, ona treba donijeti Isusa Krista i tako pomoći drugima da žive. Crkva stoga naviješta da je samo vjera u Isusa za svakog čovjeka ove zemlje oslobođenje. Isus je dao život za svakoga od nas, on je uzeo sve grijehe na sebe, on je došao da služi, a ne da bude služen, te nam je pokazao da je to put u slobodu, u mir i blagostanje. Da bismo mogli pomoći ljudima koji ne vide, potrebno je da sami progledamo.

Da bismo poveli ljude da ozdrave potrebno je da sami doživimo ozdravljenje. Želimo li da drugi vide svjetlo, potrebno je da sami iziđemo iz tame i mraka, iz ovisnosti i depresije, te uđemo u svjetlo Božje. Patnja nije tu da nas uništi, nego da nas uvede u uskrsnuće, svjetlo i život.