"Postoji jedan preduvjet za stjecanje Božje milosti, a to je poniznost", istaknuo je mons. Marinko Miličević povodom svetkovine Božjeg milosrđa koja je svečano proslavljena u zagrebačkoj Dubravi.
Svetkovina Božjeg milosrđa tradicionalno je proslavljena u nedjelju, 7. travnja, u župi Marije Majke Crkve u zagrebačkoj Dubravi. Uoči svetkovine župljani i hodočasnici, predvođeni Zajednicom milosrdnog Isusa, okupljali su se svaki dan u 15.00 sati na devetnici Božjemu milosrđu i svetoj misi koju su predvodili svećenici gosti.
Svečano misno slavlje je na sam blagdan predslavio mons. Marinko Miličević, svećenik Gospićko-senjske biskupije. U propovijedi je mons. Miličević ponajprije usporedio milosrđe Božje sa sakramentom ispovijedi te ranama Isusovim iz kojih dolazi milosrđe na nas i daje nam mir, nadu i utjehu za obnovljeni život. Stoga, potiče propovjednik, čovjek mora cijeli svoj život biti podređen milosrđu i milostima Božjim.
Punina milosrđa je u Isusu Kristu kojega nam šalje Otac i koji daje svoj život kao zadovoljštinu za grijehe svijeta. Propovjednik je zaključio da sve što je potrebno jest poniziti se pred tim prijestoljem milosti i milosrđa i zatražiti oproštenje jer smo jedino opravdani krvlju Kristovom. Božje milosrđe iskazuje se u poslanju Njegova Sina po kojemu nam Bog pokazuje koliko nas voli i suosjeća s nama, a ljudi su žedni te ljubavi i moraju ovisiti o njoj kako bi postali pravi siromasi duhom.
Punina milosrđa je u Isusu Kristu kojega nam šalje Otac i koji daje svoj život kao zadovoljštinu za grijehe svijeta.
Nadalje, mons. Miličević je istaknuo kako nas euharistija, kao izvor milosrđa, na poseban način preobražava. Tako je sv. Faustina zapisala u svome Dnevniku: „Sve što je dobro na meni dolazi iz Svete pričesti. U euharistiji leži tajna moje svetosti. Samo me jedno drži, a to je Sveta pričest. Isus Krist, skriven u hostiji, meni je sve.“ Mons. Miličević naglasio je potrebu sakramentalne milosti i posvećivanja, a Bog zna što s nama čini unatoč našim slabostima i grijesima jer upravo euharistija osmišljava naš život i našu patnju.
Propovjednik je dodao kako ipak postoji još jedan preduvjet za stjecanje Božje milosti, a to je poniznost. Božje milosrđe i Božju milost lakše primaju ponizne duše. Mi ne možemo znati jesmo li ponizni, ali možemo poput svetaca moliti za poniznost. Kao što je Isus sv. Faustini rekao: „Moli neprestano za 3 kreposti: poniznost, čistoću i ljubav“. Mons. Miličević je rekao kako bismo i mi svakodnevno trebali moliti za te tri kreposti jer poniznost znači vidjeti se onakvim kakvim nas Bog vidi, ona je istina o nama. I sve ono dobro koje imamo zapravo je dar kojim se treba služiti drugima ne ističući i ne veličajući sebe. Što je veći svetac, to je sve skrovitiji i maleniji. Poniznost je nenametljivo služenje drugima. Jesmo li takvi? Jer, mnoga dobra bez poniznosti ne vrijede puno.
Što je veći svetac, to je sve skrovitiji i maleniji.
Možda nismo savršeni, ali zato možemo tražiti Božje milosrđe koje se živi dobrim primjerom tako da budemo sami milosrdni i drugima iskazujemo dar praštanja. To je ta milosrdna ljubav koja nas čini bogolikima i tome nas Isus uči i usmjerava kada kaže da će takve duše u budućem životu sjajiti posebnom svjetlošću, te nijedna neće propasti jer će se On marno pobrinuti za svaku da je proslavi. Milosrđe Božje tako se očituje i u sakramentu pomirenja. Gospodin nam uvijek oprašta i On zaslužuje našu zahvalnost. Kao na slici milosrdnog Isusa i svećenik u ime Isusovo otpušta grijehe. Ta ispovijed znak je usrksnuća, i Isusovog i našega, kao simbol pobjede nad grijehom i smrti. I Gospodin želi da upravo pristupamo prijestolju Njegovog milosrđa kako bismo bili praktični kršćani i uzorni vjernici. Biti dobar vjernik znači biti dobar čovjek i davati drugima ono što Gospodin ponaosob daje.
Biti dobar vjernik znači biti dobar čovjek i davati drugima ono što Gospodin ponaosob daje.
Sv. Faustina se, uza sve svoje kušnje i patnje, brinula za siromahe, bolesne i umiruće. Posebno su je cijenile siromašne djevojke koje su dolazile u konvikt na školovanje jer su na njoj su vidjele poseban poziv na radosno služenje. Upravo se od svih nas traži da budemo takvi.
Propovjednik je podsjetio vjernike da nam na vrhuncu svoga križa Isus ostavlja svoju Majku koju nazivamo i kraljicom milosrđa. Kao testament Isus čovječanstvu govori: Evo ti Majke! Majka Marija posreduje to Božje milosrđe da iz Njezina i Isusova srca milosrđe dođe na sav svijet. Molimo za to milosrđe kako za sebe tako i za druge!
Sv. Faustina je Gospu smatrala najpouzdanijim vodičem do Srca Isusova jer je to Srce njezina Sina, stoga je sve svoje brige povjerovala Njoj, Kraljici milosrđa, kao što bismo i mi trebali činiti. Mons. Miličević propovijed je potom zaključio molitvom Gospi koju je molila i zapisala sv. Faustina.
Misno slavlje je glazbenom pratnjo uveličao župni zbor mladih, a Molitvena zajednica Milosrdnog Isusa pod vodstvom prof. Marijane Biuk pomogla je u animaciji devetnice i misnog slavlja. Tijekom svečanog misnog slavlja sudjelovao je veliki broj vjernika i svećenika, a prisutne je pozdravio i domaći župnik p. Mirko Sadak koji je okupljene pozvao na domjenak i druženje u župno dvorište.