Uoči svećeničkog ređenja predstavljena su osmorica đakona Zagrebačke nadbiskupije koji će, po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, biti zaređeni za prezbitere u subotu 28. svibnja u crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Filip Šešek rođen je 7. ožujka 1997. godine. Dolazi iz Župe sv. Nikole Tavelića, Zagreb-Kustošija, gdje je bio dugogodišnji ministrant. Za đakona ga je 9. listopada 2021. zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u crkvi Ivana XXIII., pape u Zagrebu. Đakonsko pastoralno služenje vršio je u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, u Župi sv. Petra u Zagrebu i u Župi sv. Jeronima u Maksimiru. Njegovo je mladomisničko geslo: “Da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv 10, 10), a mladu misu slavit će 17. srpnja 2022.

Radujem se susretu s ljudima i naviještanju Radosne vijesti.

Kako ste se odlučili za svećenički poziv?

Za svećenički poziv odlučio sam se kroz razlučivanje Božje volje za moj život. Velika pomoć u procesu traganja puta na kojeg me Bog poziva bili su razgovori s duhovnikom, molitva i susreti s pojedinim ljudima.

Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju?

Svoju formaciju opisao bih kao jednim procesom koji je imao puno uspona i padova, no koji je bio lijep i koristan.

vlč. Filip Šešek / Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?

Opisao bih kao zaista jedno lijepo i korisno iskustvo. Prvi dio đakonskog praktikuma i služenja proveo sam u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, a drugi dio praktikuma proveo sam u Župi sv. Petra u Vlaškoj te u Župi sv. Jeronima. U tim župama imao sam priliku upoznati i susresti različite zajednice i ljude. U toj različitosti sam iskusio i naučio nešto što je ipak svugdje isto, a to je kako je Crkva zaista dom u kojem se ljudi, koji se inače ne poznaju previše i djeluju kao stranci, mogu nazivati braćom i sestrama jer su okupljeni u jedno po Božjem naumu i ljubavi.

Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?

Zamišljam, ali ”neka mi bude”. Radujem se susretu s ljudima i naviještanju Radosne vijesti. Strepim od toga da Filip ne preuzme stvari u svoje ruke i krene činiti po svome.

Vaša poruka za mlade koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?

Ne bojte se. Ako Bog poziva u jedan konkretan poziv, nije li to onda najbolji put za moj život koji me vodi prema konačnom cilju i Njemu?