Službenica Božja Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900., a umrla je u Zagrebu 8. listopada 1957. godine. Radila je kao prosvjetna djelatnica te je utemeljila svjetovni institut “Suradnice Krista Kralja”. Uz blaženog dr. Ivana Merza bila je najsnažnija nositeljica i pokretačica katoličkih gibanja u Hrvatskoj.  Godinama je uređivala glasilo “Za vjeru i dom”, u kojem je napisala mnogobrojne članke o tada aktualnim temama. Za svoje djelovanje među mladima unutar Katoličke akcije dobila je 1942. visoko crkveno odličje “Pro Ecclesia et Pontifice”, kao prva žena u Hrvatskoj. 

O važnosti lika i djela službenice Božje Marice Stanković za HKM govorio je postulator kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Marice Stanković otac Vinko Mamić.

Službenica Božja Marica Stanković osuđena je na zatvorsku kaznu za vrijeme komunističke vlasti 1947. jer je javno istupala u obranu blaženog kardinala Alojzija Stepinca i širila katolički nauk. Koliko je to poznato javnosti?

Oni koji znaju tko je Marica Stanković redovito znaju da je neko vrijeme, zbog svjedočenja svoje vjere, provela u zatvoru. Manje je onih koji znaju zašto je osuđena. Ona je, naime, neposredno nakon završetka rata, 2. lipnja 1945., u Radničkoj komori u Zagrebu, gdje se skupilo oko 2500 prosvjetnih radnika, među kojima i svećenici i časne sestre, reagirala na klevete o Alojziju Stepincu koje je tom prilikom javno iznosio jedan od sudionika. Dok su drugi na to šutjeli, Marica je ustala i rekla: „Protestiram u ime katoličke javnosti protiv ovakvih kleveta. Takve klevete na onoga, koji je grmio sa propovjedaonice na one, koji su progonili Židove i pravoslavne, koji je svoj cvjetnjak preuredio u sklonište djeci, čije su roditelje odvukli u logore, koji zaklinje katolike grada Zagreba, da idu u Jeronimsku dvoranu po djecu progonjezinih i sklone ih u svoje kuće, da ih ne zadesi smrt. Ima veliki broj prisutnih, koji to mogu potvrditi i zahvaliti za svoj život baš Alojziju Stepincu.“ Nakon toga, u rujnu 1947. započeo je montirani proces, a u siječnju 1948. osuđena je na pet godina zatvora. I tom je prilikom, nakon izricanja osude, u zgradi suda hrabro uzviknula: „Živio Krist Kralj!“ U požeškom zatvoru je također, koliko je to bilo moguće, svjedočila svoju vjeru, zbog je nisu htjeli ranije pustiti na slobodu. Marica je zbog posljedica loših zatvorskih uvjeta i neprimjerenog tretmana svega pet godina nakon izlaska preminula.

Što Marica Stanković danas poručuje vjernicima?

Poručuje da je Krist i danas onaj koji kraljuje, odnosno upravlja poviješću svijeta i životom svakog tko mu se u vjeri daruje. Govori nam da on i danas treba suradnike i suradnice u tom djelu upravljanja, stvaranju boljega svijeta i privođenja ljudi k spasenju i vječnom životu. Izazovi današnjice nisu takvi da bi svladali one koji se tom suradništvu posvećuju. Ono je moguće svima koji to žele kao i sama svetost. Upravo je na to mislila kada je rekla: „Svetost je najveća realnost. Do nje se ne dolazi, a da realno ne prosudimo sebe i sve oko nas. Svetac je najsavršeniji realist.“