Kako ste Vi osobno otkrili G.K.Chestertona?

Kad sam bio dijete, na talijanskoj je televiziji prikazano šest epizoda temeljenih na pričama oca Browna. Zaljubio sam se u tog lika i dvadeset godina kasnije otkrio sam njegova autora čitajući slučajno „Čovjeka koji je bio Četvrtak“.

Stoji li iza Talijanskog čestertonijanskog društva (Società chestertoniana italiana) duga tradicija? Što ste započeli u svojoj zemlji?

Talijansko čestertonijansko društvo osnovano je 2002. godine s ciljem da se ponovno otkrije zanimanje za Chestertona, nekoć vrlo popularnog u Italiji (dolazio je u našu zemlju šest puta). Tih godina počeli smo objavljivati malu reviju koja je tiskana kod kuće, a zatim smo pokrenuli blog “Uomo Vivo” (Živi čovjek), koji ima stotine posjeta dnevno i najbolja je referenca za ljubitelje talijanskog jezika.

Kako su Chestertonove ideje prihvaćene u talijanskom društvu?

Postoji novo zanimanje zbog objavljivanja njegovih djela: vrlo je tražen jer je bio katolik, jedni ga traže zato što vole njegovo pisanje, drugi opet zbog njegovih društvenih, ekonomskih i političkih ideja, i njih je sve veći broj. Mnogi citiraju i koriste njegove izjave, iako ne uvijek, ali to je znak ponovnog zanimanja koje je netko nazvao „čestertonijanskim proljećem“.

Surađujete li s drugim sličnim društvima, udrugama ili zajednicama u svojoj zemlji?

U Italiji postoje Veronske čestertonijanske grupe (Gruppi Chestertoniani Veronesi), lokalna stvarnost sa sjedištem u Veroni, postoji tijesna suradnja sa Udrugom sveta Katarina Sienska za društvenu promociju, koja okuplja zadruge i udruge uključene u pokušaj širenja distributizma, Chestertonove i Bellocqove socijalne filozofije i ekonomije. Širimo misao o Chestertonu gdje god možemo. Surađivali smo nadalje na osnivanju u San Benedetto del Trontu, grada na Jadranskome moru (nalazimo se dakle nasuprot jedni drugima!), Slobodne škole Chesterton i distributističke trgovine Pump Street, koja je online, ali postoji i prava trgovina u San Benedettu del Trontu; prodaje knjige i majice na duge i kratke rukave s natpisom.

Marco Sermarini / Privatni album

Povezuju li vas vaši mediji s katoličanstvom? Kakav je u vezi s tim vaš odnos s Crkvom i Talijanskom biskupskom konferencijom?

Imamo blog, Facebook grupu i Twitter račun, organiziramo Chesterton Day svake godine od 2003. godine. Crkva voli Chestertona i mnogi ga crkveni velikodostojnici citiraju, potiču da ga se čita i proučava, uvijek na individualnoj razini. Chesterton može biti vrlo koristan Katoličkoj Crkvi. Pokojni kardinal Giacomo Biffi rekao je da je Chesterton bio dar koji je Bog osobno dao Katoličkoj Crkvi, a za mene je to vrlo značajno. Bio je drag i citiralo ga je nekoliko papa. Papa Ivan Pavao I. posvetio mu je čak prekrasno pismo.

Odnosi li se prethodno pitanje na knjigu “Benediktova opcija”?

Benediktova opcija je ideja koju bi Chesterton zagovarao. Njegovo razmišljanje pomaže i podupire temeljne ideje Benediktove opcije, koju neki crkveni velikodostojnici i biskupi podržavaju na osobnoj razini. Postoji neki Chestertonovi tekstovi (kao što je “The New Dark Era”) koji bi se vrlo dobro uklopili u Rod Dreherovu knjigu.

Možete li nam konkretno reći kako živi ova zajednica u Italiji koja se spominje u knjizi “Benediktova opcija”? Jeste li imali priliku susresti se s njima?

Zapravo ja sam njezin osnivač… to je Compagnia dei Tipi Loschi blaženog Pier Giorgia Frassatija. Mi smo bratovština obiteljî koja se nadahnjune na mladom svetcu iz Torina i koje se uzajamno pomažu živjeti svaki dan po Isusu Kristu… razmišljajući, djelujući, zasnivajući sve na Kristu. Zato smo završili u Dreherovoj knjizi.

Je li zanimanje za ovaj način života u Italiji porastao? Pa i u smislu novih zajednica?

Sve je više onih koji žele ovako živjeti. Ne mogu govoriti u brojevima, ali mnogi osjećaju potrebu da nađu novi temelj svojemu životu polazeći od jedne takve vizije, koja se znatno razlikuje od one građanske religije koja je vrlo raširena, ali daleka tradicionalnom kršćanstvu. Dreher, vrlo domišljatim izrazom, tu religiju naziva „Deističkim terapeutskim moralizmom“. To nema nikakve veze s katolicizmom pa čak ni s neodređenom kršćanskom idejom, ali je toliko raširena i toliko prijevarna da mnogi vjeruju da se kršćanstvo danas sastoji u njoj.

Je li ta “opcija”, o kojoj se govori u knjizi, utopija u dobu tehnološke transparentnosti i nemogućnosti da se bude nevidljiv?

Očito ne, to nije utopija već konkretna stvarnost koja živi na licima, u imenima i životima. Nije sav takozvani “napredak” istinski napredak. Danas ne uspijevamo održavati normalne odnose, često jedino uspijevamo pisati jedni drugima na WhatsAppu ili na drugim društvenim medijima i možda čak i ako se sretnemo, ne razgovaramo jedni s drugima. Dakle, ono što mi predlažemo jest život prema Kristu. A to nas, po svojoj prirodi, dovodi do odnosâ između pravih prijatelja, tako prisnih da mislimo da možemo i moramo snažno podržavati jedni druge, kao što se to činilo ovdje u Italiji do prije nekoliko desetljeća.

Budući da ste došli u Hrvatsku, možemo li pretpostaviti da talijansko društvo Chesterton dobro surađuje s bratskim hrvatskim društvom Chesterton?

Sigurno da dà. U velikoj mjeri cijenimo rad hrvatskih čestertonijanaca i mislimo da doista sve dijelimo. Za nas Hrvatski čestertonijanci nisu samo prijatelji, nego i saveznici i suradnici u dobroj svakodnevnoj borbi za vraćanje Isusa Krista u središte ljudskih života.

Postoji i druga veza među nama, sveti Jakov Markijski, koji je živio u 15. stoljeću, među mnogim drugim povijesnim ličnostima? Je li ta veza baš čestertonijanska?

Sveti Jakov Markijski, koji je bio i u Hrvatskoj, rođen je četiri kilometra od moje kuće i smatramo ga primjerom jer je osnovao tzv. Monti di Pietà, na kojima je počivala ekonomija naše zemlje sve do ujedinjenja Italije (prije nego što ih je ukinula antikatolička vlada osnovana 1860.). Monti di Pietà su vodile bratovštine u svim krajevima Italije i služile su za davanje novca ili sjemena za sjetvu stanovništvu te su ih spašavali od zelenaštva koje se tada počelo javljati. U pozadini se krila ideja slobode, odnosno da je kršćanstvo s Kristovom krvlju oslobodilo čovjeka od svakoga ropstva, pa i materijalnog. Lihva je grijeh i za Evanđelje (ono “datum mutuum, nihil inde sperantes”, odnosno “pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu”“, to jest bez interesa, sadržano je u Besjedi na gori, Lk 6, 35) to je još uvijek…

Hrvatski čestertonijanski klub je poprilično novijeg datuma, kako ga vidite u jednoj daljoj budućnosti. Koji nam savjet možete dati? Koje ideje želite podijeliti sa sudionicima II. Chestfesta u Zagrebu?

Savjet je uvijek usuditi se ponovno predlagati Isusa Krista kao što je naš Chesterton činio s radošću i radikalno u svakoj prigodi, zgodnoj i nezgodnoj.

S kime surađujete izvan Italije i kako?

Povezani smo osobito sa Society of G. K. Chesterton (to jest našim američkim rođacima), engleskim čestertonijanskim društvom, Chesterton Library, Sierra Leone Chesterton Center, Distributist Review, s francuskim katoličkim zemljoradnicima iz Journees Paysannesa i svima onima koji u svijetu vjeruju da Chesterton danas ima nešto za reći. Ponosni smo što smo uspostavili odnose sa svim tim ljudima.

Tko je G. K. Chesterton za Vas?

Za mene je pravi prijatelj, heroj, primjer, veliki čovjek. Jedan od najutjecajnijih ljudi u mom životu.

Što mislite, jednog dana, ako se Bogu svidi, kad Chesterton bude proglašen blaženim, štoviše svetim, čiji bi mogao biti zaštitnik (osim pivopija, ljubitelja nogometa i obožavatelja humora)?

Novinarâ i djece, jer je uvijek bio nevin i uvijek je volio djecu, i uvijek je poticao da sačuvamo živim dijete koje je u svakom od nas. Osim toga, nekoliko je ljudi posvjedočilo da su iskusili njegovu pomoć/zagovor u želji da začnu.