Kada ste bliski s nekim, sigurno će se pojaviti razdoblje ljutnje ili ogorčenosti koja polako ispliva na površinu. Ponekad postoji stav da u osobnom odnosu s Kristom nema boli ni ljutnje, no zbog naše ljudskosti, lako se možemo pronaći u situaciji gdje smo ogorčeni s Bogom što proizlazi iz našeg vlastitog nepovjerenja. Emily Claire Burt za Lifeteen svjedoči kako su promjene u njenom životu dovele do frustracije s Bogom i kako mu se u tim trenutcima obraćala.

”Prvi put nakon nekoliko tjedana sam bila na Euharistijskom klanjanju. Sjela sam na samom izlazu kapelice i gledala ga ogorčeno. Nisam mu imala što reći, bila sam tvrdoglava i povučena u sebe. Ostala sam sveukupno desetak minuta prije nego što sam ustala i rekla sam mu da sam gotova s molitvom. Gledajući unatrag, djeluje mi prilično dramatično ponašanje prema Bogu, no dolazimo pred njim svakakvi, zar ne?”

Odlučila sam staviti svoje povjerenje u Boga i nisam dobila pozitivan ishod koji sam očekivala.

Burt tvrdi kako je nekoliko mjeseci hranila tu srdžbu prema Bogu, do mjere da nije htjela ni čuti za njega. Nakon velikih životnih promjena, njena se očekivanja glede budućnosti nisu ispunila te je nezadovoljstvo raslo. ”Moj odnos s bratom je bila puna tenzija, bila sam nesretna na fakultetu i generalno sam se osjećala usamljeno. Odlučila sam staviti svoje povjerenje u Boga i nisam dobila pozitivan ishod koji sam očekivala. Osjećala sam se povrijeđeno i izdano, a ono što me najviše zbunjivalo bila je činjenica da sam znala da Bog ne odustaje od nas. Ako je On savršena ljubav, zašto sam ljuta?”

Počinjemo bježati od istine.

Nakon nekog vremenskog odmaka, zaključuje kako se ovo događa kada počinjemo sumnjati u njegov plan i preispitivati njegov autoritet, čime počinjemo bježati od istine. Ogorčenost prema Bogu je najčešće jedna bol koju (često nesvjesno) sami sebi nanosimo, jer se odmičemo od Onoga koji bi nam trebao donijeti mir, vodstvo i milost. No najčešće tu frustraciju preusmjeravamo na Boga i krivimo njega. Burt navodi nekoliko stvari koje su njoj pomogle u tim zbunjujućim trenutcima.

1. Budi iskren u molitvi

„Činjenica je da bi moje razdoblje ljutnje puno lakše podnijela da sam jednostavno bila iskrena u svojoj molitvi”, piše Burt. Izbjegavala je govoriti Bogu o svojim emocijama jer je osjećala krivnju što se ljuti na njega. Zato si nije dopuštala da bude autentična u svojim emocijama i uvjeravala se da je to nešto što mora riješiti prije nego što dođe pred njega.

”Međutim, kada Bog kaže da nas želi kakve jesmo, on to zaista misli!”, kaže. ”Bog uistinu želi nas u potpunosti – naše želje, emocije, misli, snove itd. Skrivajući ono što osjećamo iz srama ili potrebe za kontrolom, postajemo pasivno-agresivni. Ovo je upravo ono što Zli želi izazvati – da nas udalji od Boga preko našeg vlastitog straha, srama i manjka vjere u to da Bog može intervenirati u svakoj situaciji.”

Moliti s psalmima može nam pomoći pretočiti naše osjećaje u riječi

”Budi iskren. Stani pred Boga i reci mu kako se osjećaš. Nemoj ništa zadržavati, sve mu predaj, kao što je On učinio na križu. Naš je Bog pun ljubavi i praštanja, spor na srdžbu i bogat dobrotom. On te neće odbiti zbog tvoje ljutnje, nego će umjesto toga dokazati svoju ljubav prema tebi svaki put iznova. Ovakav iskren i autentičan način molitve možete pronaći u Psalmima. U mnogima od njih, primijetit ćete kako ljudi koji su puni vjere vape Gospodinu u trenutcima suhoće. Moliti s psalmima može nam pomoći pretočiti naše osjećaje u riječi, napose kada nam je teško to učiniti pred Bogom”.

2. Pronađi duhovno vodstvo

Burt priznaje da većinu onoga što svjedoči naučila je zahvaljujući duhovnom vodstvu jedne časne sestre. Naglašava važnost osobe od povjerenja kada prolazimo kroz razdoblje ljutnje, pogotovo kada se ne možemo potpuno otvoriti Gospodinu. Duhovno vodstvo daje nam priliku da promišljamo o našem životnom putu dok dobivamo usmjerenje kako rasti u našoj vjeri i odnosu s Gospodinom.

3. Nemoj odustati

”Vrlo je lako povući se kada smo ljuti. Lako je predati se i misliti kako nešto nije vrijedno borbe kada se osjećamo povrijeđeno ili izdano”, tvrdi Burt. No svjedoči kako Bog ne odustaje tako lako od nas, čak i kada mi odustanemo od njega. ”Međutim, On nas neće siliti da nas ozdravi bez našeg pristanka. Mi također moramo raditi na tome da rastemo u povjerenju prema Ocu”.

Bog ne odustaje tako lako od nas, čak i kada mi odustanemo od njega.

Jedan od primjera ustrajnosti je sv. Petar, koji je zatajio Isusa. Neposredno prije toga, Isus mu je rekao: ” Evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” (Lk 22, 31-32). Zli se uporno trudi da nas polako odvoji od Gospodina, polako nas počinje lomiti i rešetati. Međutim, ono malo truda i vjere koju polažemo u Gospodina, On pomnoži. Tako se borba zaista isplati.

Burt zaključuje kako joj je trebalo mnogo truda i žrtve da napokon bude u miru u njenom odnosu s Gospodinom, ali da kada je to napokon doživjela, bilo je kao susret dvoje najboljih prijatelja.