U sjajnoj knjizi Deset zapovijedi papa Franjo, među ostalim, raspravlja o trećoj Božjoj zapovijedi: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji, prenosi portal Katolički tjednik Nedjelja ba.

Riječ je o odmoru. To je jedna od najaktualnijih tema za nas, moderne, ljude. Umor nas preplavljuje. Tražimo milijun načina kako se odmoriti, ali ne ide nam od ruke. Stoga velika većina ljudi poseže za tabletama za smirenje. Naime, odmaramo se prisilno pijući tablete koje usporavaju naš mozak ili uzimajući narkotike koji nas omamljuju i tako se nekako relaksiramo i opuštamo.

Papa je, kao i uvijek, izravan i ide na korijen problema. Robovi se nikada ne odmaraju. Robovi su u Egiptu uvijek morali raditi. Nisu imali slobodan dan, a niti slobodan sat. Izrael je u Egiptu umirao od umora i rada. Nisu imali ni jedan dan da se posvete bogoslužju i slavlju. Rad pa rad, do iscrpljenosti. Kada ih je Bog izveo iz Egipta, mogli su ući u počinak. Slobodan se čovjek odmara i slavi Boga. Uživa. Pjeva. Zahvaljuje. Veseli se. Rob nema ništa od toga. Rob uzdiže. Stenje. Plače. Jauče. Mrmlja. Proklinje.

Postoji to fizičko ropstvo, ali i ono duhovno. Nutarnje. Nevidljivo, ali stvarno.

Normalno, postoji više vrsta ropstava. Postoji to fizičko ropstvo, ali i ono duhovno. Nutarnje. Nevidljivo, ali stvarno. To je ropstvo sveprisutno i ne ovisi ni o društvenom položaju ni o naobrazbi ili nečem sličnom. Poslušajmo što o tom ropstvu i umoru od njega govori papa Franjo: „Naime, postoji ropstvo koje baca u veće okove od onih tamničkih, ropstvo koje sputava više od napadaja panike, zarobljava više od prisila bilo koje vrste: to je ropstvo vlastita ega. Ljudi koji po cijele dane gledaju svoj odraz u zrcalu da vide svoj ego. Ego ih je nadrastao. To su robovi grijeha. Ego može postati mučitelj koji muči čovjeka gdje god da bio i izlaže ga najdubljem tlačenju, onome koji se zove grijeh, koji nije banalno kršenje nekog propisa, nego životni promašaj i stanje ropstva. Grijeh je, u konačnici, govoriti i postupati kao egoist. Želim činiti ovo i baš me briga postoji li granica, postoji li zapovijed, ne zanima me ni postoji li ljubav (…)

Treća zapovijed koja nas poziva da u počinku slavimo oslobođenje za nas je kršćane proroštvo Gospodina Isusa koji raskida nutarnje ropstvo grijeha kako bi čovjeka učinio sposobnim ljubiti!“

Nema predaha za proždrljivca i pohotna čovjeka koji moraju živjeti od užitka; tjeskobna težnja za posjedovanjem uništava škrtca; vatra srdžbe i crv zavisti upropaštavaju odnose. Draga braćo i sestre, tko je dakle pravi rob? Tko je onaj tko ne zna za počinak? Onaj tko je nesposoban ljubiti! Treća zapovijed koja nas poziva da u počinku slavimo oslobođenje za nas je kršćane proroštvo Gospodina Isusa koji raskida nutarnje ropstvo grijeha kako bi čovjeka učinio sposobnim ljubiti!“

Naravno, trebamo se odmarati, pa i piti tablete ako je nužno, ali je neizostavno zazivati Kista, Osloboditelja: „Oslobodi me, Gospodine, i bit ću slobodan! Ljubim Te!“