U izraelskoj svijesti do dana današnjeg kralj David je ostao prototip kralja. U mladosti je čuvao ovce svog oca Jišaela i već tada pokazivao smjelost (praćkom ubija Golijata). Bio je mudar kralj i hrabar vojskovđa, ujedinio je dvanaest izraelskih plemena. Svirao je harfu, pisao pjesme, (autor je većine psalama u Psaltiru), imao je dar proroštva (u psalmima proriče dolazak Spasitelja svijeta, Mesije). Ipak, u jednom trenutku je zgriješio i poslao u smrt jednog od svojih najboljih ratnika kako bi pridobio njegovu ženu.

Obraćenje srca

U vrijeme kad je vodio završnu bitku s Amoncima kralj David je odlučio ostati u Jeruzalemu gdje je primijetio Bat-Šebu, prelijepu ženu jednog od svojih najboljih ratnika Urije Hetita. Zaveo ju je i začela mu je sina. U namjeri da sakrije svoj grijeh, David je uredio okolnosti bitke tako da Urije pogine nakon čega uzima Bat-Šebu za ženu. Bog mu tada pošalje proroka Natana koji mu ispriča priču o bogatašu sa sto ovaca. Bogataš je htio ugostiti putnika, ali bilo mu je žao zaklati i jednu od svojih ovaca pa ukrade ovcu siromahu koji je imao samo jednu ovcu. Kad je David to čuo strašno se razgnjevio zbog okrutnosti bogataša i izjavio da ga treba osuditi na smrt. Na to Natan reče: “Ti si taj čovjek!”…”Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca.” (2. Sam 12,7 i 10)

Nakon toga uslijedilo je Davidovo pokajanje i veliko Božje milosrđe. Dječak začet u grijehu umrijet će sedam dana nakon rođenja. Davidov i Bat-Šebin drugi sin postat će kralj Salomon. A Spasitelj svijeta kojeg je David naviještao u svojim psalmima, Isus Krist, bit će, po Josipu, njegova roda.

David – čovjek po Božjem srcu

Davidova priča nas pogađa i za nas je izuzetno važna jer Sveto pismo opisuje Davida kao čovjeka po Božjem srcu. Tko god traži Boga želi biti poput Davida, a opet, David je tragično upao u grijeh. Međutim, Davidov veliki grijeh nije kraj priče: bez obzira na to kakvo smo zlo učinili učinili, bez obzira na štetu koju smo prouzročili i bez obzira koliko smo teško griješili nije se prekasno podvrći obraćenju srca, okrenuti se od grijeha Bogu. Bog voli skrušeno srce i Njegovu milosrđu nema kraja. To je poruka priče o Davidovu gubitku milosti – da izgubljena milost i spasenje mogu biti obnovljeni.

Pokajanje kralja Davida možemo vidjeti u njegovu himnu skrušenosti, Psalmu 51, znan kao “Miserere” – “Smiluj mi se…”. Tražite se i sigurno ćete se naći barem u jednom stihu.

Ispovijed raskajana grešnika

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.

Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje,
nek’ se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne
i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu.

Izvor: Integrated Catholic Life