Sa životom i djelovanjem "autora" dogme o Marijinom uznesenju, nedovoljno poznatoga hrvatskoga franjevca fra Karla Balića, upoznao nas je fra Karlov subrat, dugogodišnji urednik lista "Marija", danas pokojni fra Petar Lubina.
Fra Karlo Balić rođen je kao Lovro 6. prosinca 1899. u Katunima kraj Omiša. Pohađa Franjevačku gimnaziju u Sinju, a 1917. godine na Visovcu oblači franjevačko odijelo i uzima ime Karlo. Potom nastavlja studij filozofije u samostanu u Zaostrogu te bogoslovlja od 1919. do 1923. u Makarskoj, kada je i zaređen za svećenika. Na Katoličkom sveučilištu u belgijskom Louvainu je 1927. godine doktorirao s temom marijanske franjevačke teologije 13. i 14. stoljeća. Vraća se u Makarsku gdje predaje pastoralno i moralno bogoslovlje na Franjevačkoj Visokoj bogosloviji.
Punih četrdeset godina, od 1933. do 1973. profesor moralnog bogoslovlja i mariologije na Antonianumu u Rimu, gdje je od 1959. do 1973. bio i rektor. Bio je član više znanstvenih i crkvenih ustanova, među njima i Sv. Oficija, današnje Kongregacije za nauk vjere. Od 1960. imenovan je članom Pripravne komisije II. Vatikanskog sabora te je kao teolog-stručnjak sudjelovao u radu Sabora. Važnu ulogu imao je u sastavljanju poglavlja o BDM u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium. Svoje oči sklopio je 15. travnja 1977. u Rimu, a pokopan je u Katunima.
Razlozi i okolnosti opredijeljenja fra Karla za mariologiju
Na Louvainskom sveučilištu Balić upoznaje dva važna crkvena pokreta – neoskolastički i marijanski. Kao franjevac, po naputku sv. Franje, časti Majku Isusovu, koja nam je dala Začetnika života. A njegova Provincija je ‘Marijin perivoj’, kako je naslovio svoje djelo o štovanju BDM u njoj. U Louvainu je 1927. godine napisao “Komentare Ivana Duns Scota o knjigama Sentencija”, što je izvrsno djelo mladoga znanstvenika. Međutim, objavljeno je bez njegova imena, jer je predlagao povijesno-kritički pristup spisima franjevačkog naučitelja Ivana Duns Scota.
Tijekom svoga života razvio je mnogostruku i plodnu djelatnost na području mariologije i skotizma. S tih je područja objavio više studija, monografija, prouka, članaka i prikaza. Svrstavaju ga u redove vodećih svjetskih medijevalista, a istodobno je vrstan poznavatelj suvremene teologije i jedan od najuglednijih mariologa.
Prvi predsjednik Papinske marijanske Akademije
Balić je bio poznat znanstvenik, ali i organizator. Poticao je održavanje mariološko-marijanskih skupova, osnivanje ustanova i instituta posvećenih mariološkoj znanosti i marijanskoj pobožnosti. Da bi ujedinio znanstvene studije o Majci Gospodinovoj u Crkvi, 1946. godine utemeljio je Međunarodnu marijansku akademiju koja je 1959. dobila i pridjev Papinska. U tom je svojstvu organizirao i vodio sedam međunarodnih mariološko-marijanskih kongresa.
Kongres u Zagrebu i Mariji Bistrici 1971. bio mu je životni san. Kao plod toga kongresa, 1974. godine pri KBF-u u Zagrebu utemeljio je Hrvatski mariološki institut, kojemu je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik.
U svojstvu predsjednika Papinske marijanske Akademije fra Karlo Balić bio je uključen u vatikansko Povjerenstvo za definiciju dogme o Marijinu uznesenju.
U sklopu priprave proglašenja dogme, od 1947. do 1950. organizirao je sedam asumpcionističkih franjevačkih kongresa i na tim skupovima održao zapažena predavanja. Osnivao je i nacionalne odbore za proučavanje Marijina uznesenja u svjetlu Svetoga pisma, Predaje i crkvenog učiteljstva.
Uloga fra Karla Balića u definiranju dogme o uznesenju BDM
Iznosio je teološke dokaze o mogućnosti definiranja uznesenja i odredio teološki pojam uznesenja koji podrazumijeva Marijinu smrt kao završetak tijeka zemaljskoga života i nebesku proslavu u duhu i tijelu. Izradio je teološku metodu pitanja mogućnosti definiranja uznesenja polazeći od osjećaja vjere, odnosno onoga što Crkva oduvijek i posvuda vjeruje.
Rezultati njegova istraživanja mogu se sažeti i ovako: i za Mariju je smrt posljedica njezine ljudske naravi. To svjedoče sveti oci, poučavaju teolozi, pisci i propovjednici, vjeruju vjernici, slavi bogoslužje i ispovijeda Crkva diljem svijeta. Nakon smrti njezino tijelo uzneseno je u nebesku slavu budući da je bilo prebivalište Sina Božjega. Pobožna predaja svjedoči da se uznesenje zbilo neposredno nakon smrti i ukopa.
S naglaskom na osjećaj vjere naroda Božjega, Balić je tako pripravio jedan od odlučujućih razloga za definiciju pravorijeka o Marijinu uznesenju u nebesku slavu. Njegovi radovi tvore jedan od najvažnijih doprinosa u proučavanju nauka o uznesenju, pa je zato dobio s pravom naslov “teolog uznesenja”.
Pri rimskome Papinskom franjevačkom sveučilištu Antonianum 1998. godine osnovan je i Centar “Otac Karlo Balić” s katedrom za proučavanje mariologije, njegovom knjižnicom i spisima kao i materijalima o utemeljenju Akademije.
Posljedice definiranja spomenute dogme u vjerničkom životu
Po svom uznesenju Majka Gospodinova naša je predvodnica na putu prema Bogu. Pristupila je u punu stvarnost Božjega svijeta. Ta činjenica za nas vjernike svjedoči da je Kristovo spasenje započelo s Marijom, koja je otkupljena na savršen način. U njoj nam Bog pokazuje znak nade i pouzdanja. Proslavljena u nebu znak je nama vjernicima da će naš život biti preobražen, proslavljen i uznesen u Božji svijet milosti i mira, da naša muka nije uzaludna, da nas Bog po svom milosrđu prihvaća i spašava.
Crkveno vodstvo nikada nije ulazilo u to je li Marija umrla ili nije umrla, kad je i kako to bilo ili nije bilo, nego kratko i jasno, proglašena dogma glasi: “Nakon tijeka ovozemaljskog života, Majka Isusova dušom i tijelom uznesena je u nebesku slavu.”
Marijina proslava naviješta proslavu otkupljenog čovječanstva. U Mariji Crkva prepoznaje svoje konačno određenje. Apostol Pavao tvrdi da će svi uskrsnuti, prvina Krist, a zatim oni koji su Njegovi. Na svetkovinu Velike Gospe osjećamo da Marija pripada među one koji su Kristovi na jedinstven način. Proslavljena kod Boga znak je i zalog proslave zajednice vjernika i svakog otkupljenika. U Mariji je Bog pretekao sveopće uskrsnuće, koje iščekuju svi koji su usnuli u Gospodinu. S njom se dogodilo ono što je Bog pripravio svima koji ga ljube: vrše Njegovu volju, slušaju Njegovu riječ i iščekuju Njegov dolazak.
Ono što je Bog učinio Mariji, učinit će svima nama ako poput nje slušamo Riječ Božju i provodimo je u djelo. Tako u Majci Gospodinovoj prepoznajemo cilj prema kojemu kročimo, mi koji nastojimo sjediniti svoj život s Isusovim, koji Ga slijedimo kao što je to činila Njegova majka. Uznesenje govori o budućnosti nas vjernikâ, da ćemo i mi biti uz Isusa u radosti Božjoj. Poziva nas da odvažno vjerujemo u moć Kristova uskrsnuća koje čini da možemo živjeti poput uskrsnulih, unoseći svjetlo dobra u tamu svijeta.