Štovanje Marije ne umanjuje štovanje Krista 

„Onaj koji nas okrivljuje da od Marije pravimo božanstvo time ujedno osporava Isusa kao božanstvo. Takav čovjek ne zna što božanstvo jest“, naučava novi crkveni naučitelj.

Marija je bez grijeha istočnoga začeta

Ona je naš ponos – pjesnikovim riječima – jedina dika naše okaljane naravi.

Prvotna milost bila je obnovljena u njoj čistom Božjom dobrostivošću od prvoga trenutka njezine egzistencije pa ona stoga, u stvari, nikada nije potpala pod izvorno prokletstvo, koje se sastojalo u gubitku milosti.

Imala je tu posebnu povlasticu kako bi je ona učinila prikladnom da postane Majkom svoga i našega Otkupitelja, da je za to učini prikladnom duševno i duhovno, da bi ona, s pomoću izvorne milosti, mogla tako rasti u milosti kako bi, kada ju je anđeo Gospodnji posjetio, a njezin Gospodin bio blizu, mogla biti milosti puna, pripravljena, koliko god stvorenje to može biti, primiti ga u svoje krilo.

Marija je majka Sina Božjega

„Jednom, kada usvojimo predodžbu o tome da je Marija rodila, dojila i držala Vječnoga u svome krilu u obličju djeteta – zar se može zamisliti ikakva brana navali i bujici misli što ih taj nauk u sebe uključuje? Kakvo li strahopoštovanje i iznenađenje mora u nas izazvati spoznaja o tome da je stvorenje bilo u tolikoj mjeri zbliženo s božanskom Bîti?“

Njezina svetost ne proizlazi samo iz toga što je ona njegova majka, već i iz toga što je on njezin sin…

„Ako li je korijen svet, svete su i grane.“ I otuda nazivi kojima je običavamo častiti.

On je Mudrost Božja pa je ona Prijestolje Mudrosti; on prebiva na nebesima pa je ona Vrata nebeska; on je beskonačno Milosrđe, ona je stoga Majka Milosrđa. Ona je Majka lijepe ljubavi, straha, znanja i svete nade.

Gospa Lurdska / Foto: Laudato

Marija je milosti puna

Promatrajući Mariju, usmjereni smo na nekoga čije djelovanje mi ne znamo niti ga možemo, i da hoćemo, odveć vjerno nasljedovati; čije ime u nama dozivlje u pamet svijetle i ugodne misli, taj zaštitni znak ranoga predanja Bogu, bezgrješnu pobožnost, anđeosku čistoću, krotkost, skromnost i strpljivost, koja sja samo u svjetlu svoga Sina i u neopisivu sjaju toga silnog Duha koji je na nju sišao i osjenio je i iz kojega je primila nagradu u uzvišenu pozdravu kojim ju je anđeo Gabriel oslovio:

Zdravo, milosti puna (ispunjena božanskim darovima)!

Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!“

Marija je najsvetija

Takva je, eto, istina koju se oduvijek čuvalo kao nešto dragocjeno u dubini srca Crkve, koju su njezina djeca svjedočila s revnom uvjerenošću da se nikakve granice ne mogu postaviti Marijinoj svetosti osim onih koje ima bilo koje stvorenje.“

Izvor: John Henry Newman, Misli o kršćanskoj vjeri, Verbum, Split, 2008., s dopuštenjem izdavača