„Kako objasniti Isusovo uskrsnuće?” predstavlja 40. pitanje i odgovor u sklopu 54 pitanja i odgovora o Isusu Kristu, pripremljenih od tima katoličkih teologa sa sveučilišta Navarra, javlja Opus dei.

Kristovo je uskrsnuće stvaran događaj koji je imao povijesno potvrđena očitovanja. Apostoli su dali svjedočanstva o onome što su vidjeli i čuli. Godine 57. sveti Pavao piše Korinćanima: „Predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist, u skladu s Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, u skladu s Pismima, uskrsnuo, da se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici” (1 Kor. 15, 3-5).

Sada kada se vraćamo na te događaje tražeći najobjektivnije moguću istinu o onome što se dogodilo, postavlja se pitanje, odakle potječe tvrdnja da je Isus uskrsnuo? Je li to manipulacija stvarnosti koja je imala izvanredan odjek u ljudskoj povijesti ili je činjenica toliko iznenađujuća i neočekivana sada kao i onda njegovim zapanjenim učenicima?

Na ta pitanja može se naći razumno rješenje ako se istraži koja su bila ondašnja vjerovanja ljudi o životu poslije smrti i da se procijeni može li ideja o uskrsnuću biti logična pojava u njihovu načinu razmišljanja.

Za početak, u grčkom svijetu postoje reference za život poslije smrti, ali s jedinstvenim karakteristikama. Had, ponavljajući motiv još od Homerovih epova, boravište je smrti, svijeta sjena koji je kao nejasno sjećanje u prebivalištu živih. Ali Homer nikad nije pomišljao da je u stvarnosti moguć povratak iz Hada. Platon je iz drugačije perspektive nagađao o reinkarnaciji, ali nije mislio na oživljavanje jednom mrtvog tijela kao o nečem stvarnom.

Naime, iako je ponekad govorio o životu poslije smrti, nikada mu nije došla na pamet ideja o uskrsnuću, odnosno o povratku tijela bilo kojeg pojedinca u život na ovome svijetu.

Vjeruje se da će Mesija pobijediti protivnike Boga.

U židovstvu je stanje dijelom zajedničko i dijelom drugačije. Sheol o kojem govori Stari zavjet i drugi stari židovski tekstovi ne razlikuje se mogo od Homerova Hada. Tu su ljudi kao uspavani. Ali za razliku od grčkog shvaćanja, postoje otvorena vrata za nadu. Gospodin je jedini Bog, kako živih tako i mrtvih. Sa snagom u svijetu i u podzemlju. Moguća je pobjeda nad smrću. U židovskoj tradiciji tako postoje neka vjerovanja u uskrsnuće, barem za neke. Također, očekuje se dolazak Mesije, ali oba događaja ne pojavljuju se povezano. Za bilo kojeg Židova, Isusova suvremenika, barem u početku dva su teološka pitanja koja se kreću u vrlo različitim područjima. Vjeruje se da će Mesija pobijediti protivnike Boga. Obnoviti u cijelom svom sjaju i čistoći kult Hrama. Uspostaviti vladavinu Boga nad svijetom, ali nikad se nije zamišljalo da će uskrsnuti nakon smrti. To nije nešto što bi prolazilo kroz maštu pobožnog i učenog Židova.

„Neka sav dom Izraelov sa sigurnošću spozna da je Bog učinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli“

Ukrasti njegovo tijelo i izmisliti laž da je uskrsnuo kao dokaz da je Mesija, nezamislivo je. Na dan Duhova, kako je navedeno u Djelima apostolskim, Petar kaže: „ Bog ga je uskrisio, oslobodivši ga od lanaca smrti“ i kao posljedica zaključuje: „Neka sav dom Izraelov sa sigurnošću spozna da je Bog učinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli“ (Dj 2,36).

Objašnjenje za takve izjave je da su apostoli vidjeli nešto što nikako nisu mogli zamisliti i da su unatoč svojoj zbunjenosti i izrugivanju, za koje su s pravom očekivali da će uslijediti, smatrali svojom dužnošću to svjedočiti.