Razlozi vjerskog progona kršćana nisu svugdje isti. U mnogim zemljama kršćanski obraćenici muslimanskog porijekla trpe strašne posljedice, u Afganistanu mogu završiti u psihijatrijskoj bolnici jer se napuštanje islama smatra znakom ludosti. Nažalost, ima i zemalja u kojima kršćanska većina tlači kršćansku manjinsku zajednicu.
Kako i zašto trpe kršćani u svijetu?
Vjerski progoni ili diskriminacija pojavljuju se u različitim oblicima, navodi se u novom izvješću organizacije Otvorena vrata (Open Doors), organizacije koja brine za progonjene kršćane širom svijeta, prenosi Aleteia.
Ovogodišnje izdanje Svjetskog promatračkog popisa (World Watch list), koji Otvorena vrata objavljuju već nekoliko godina, opisuje kako žive kršćani u 50 zemalja. Sjeverna Koreja i dalje ne vrhu popisa počinitelja vjerskih progona, slijede je Afganistan i Somalija. U Afganistanu je nemoguće živjeti otvoreno kao kršćanin, navodi se u izvješću:
“Kršćanski obraćenici suočavaju se sa strašnim posljedicama ako se otkrije njihova nova vjera. U osnovi, obraćenici imaju dvije mogućnosti: pobjeći iz zemlje ili riskirati da budu ubijeni. Ako njihova obitelj otkrije njihovo obraćenje, obitelj, klan ili pleme moraju spasiti svoju ‘čast’ odričući se vjernika ili čak ubijajući ih. Obraćeni kršćani muslimanskog porijekla mogu također završiti u psihijatrijsku bolnicu jer se napuštanje islama smatra znakom ludosti.”
Ostali uzroci diskriminacije uključuju islamistički progon (Libija, Pakistan i Iran) te komunistički i postkomunistički progon (Sjeverna Koreja i Kina).
Religiozni nacionalizam u Indiji
Hinduistički ekstremisti vjeruju da bi svi Indijci trebali biti hinduisti i da bi se zemlja trebala riješiti kršćanstva i islama: “Da bi postigli taj cilj, koriste ekstenzivno nasilje, posebno usmjereno prema kršćanima hinduističkog porijekla. U njihovim selima kršćane optužuju da slijede “stranu vjeru” i često ih fizički napadaju. Ako se ne “preobrate”, zajednica ih može bojkotirati, što će imati razarajući učinak na njihovu sposobnost zarade novca i kupnje hrane”, navodi se u izvješću.
Kršćanska većina tlači kršćansku manjinsku zajednicu
U Eritreji i Etiopiji urok progona je „denominacijski protekcionizam“. To znači da dominantna kršćanska skupina tlači manjinsku kršćansku zajednicu. “Kršćani iz netradicionalnih denominacija suočavaju se s najoštrijim progonima u Eritreji, kako vlade tako i Eritrejske pravoslavne crkve (EOC – jedina kršćanska denominacija koju je vlada priznala)”, kaže se u izvješću. „Vladine snage nadziru telefonske pozive i provode nebrojene racije koje mogu dovesti do uhićenja i zatvora bez suđenja. Mnogi kršćani zatočeni su u zamršenom tunelskom sustavu nehumanih zatvora u zemlji. Njihovi najmiliji možda ne znaju gdje su ili jesu li još uvijek živi.”
“Diktatorska paranoja”
Kršćani Egipta također trpe zbog “diktatorske paranoje” koja navodi političkog vođu i unutarnju kliku da dominiraju svim aspektima društva. “Diktatora hvata strah da netko negdje planira svrgavanje”, pojašnjava organizacija Otvorena vrata. Nitko se ne smije organizirati izvan državne kontrole…Progoni kršćana u Egiptu događaju se uglavnom na razini zajednice, a najčešće u Gornjem Egiptu. Incidenti mogu varirati od maltretiranja kršćanskih žena na ulici, do istjerivanja kršćanskih zajednica iz njihovih domova od strane ekstremističke rulje. Iako egipatska vlada pozitivno govori o kršćanskoj zajednici u zemlji, nedostatak ozbiljnog provođenja zakona i nespremnost lokalnih vlasti da zaštite kršćane čine vjernike ranjivima za napad.”
Koptski pravoslavni patrijarh Tawadros II tvrdi da progona nema
Patrijarh Tawadros nedavno je situaciju u Egiptu okarakterizirao ponešto drugačije: “Kad se sretnem sa svjetskim čelnicima, uvijek mi postavljaju pitanja o progonima koji nas pogađaju u Egiptu, a ja odgovaram da progona nema, jasno odbacujući ovaj izraz da bismo kvalificirali stanje u našoj zemlji”, rekao je patrijarh za Fides. Iako se Kopti suočavaju s poteškoćama i problemima povezanih sa sektaškim nasiljem i diskriminacijom, ti problemi ne predstavljaju sustavni vjerski progon.
Koronavirus i mjere poduzete za njegovo suzbijanje pogoršale su situaciju kršćanskih manjina u mnogim dijelovima svijeta. Naime, ograničenja su omogućila islamskim militantima da djeluju slobodnije kako bi povećali nasilje nad kršćanima u subsaharskoj Africi, a autoritarne države poput Kine da prošire svoj nadzor i kontrolu nad kršćanima.