Svećenik Krešimir Josip Bahmec, karmelićanin na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje vezano uz blagdan Krštenja Gospodinova koji slavimo u nedjelju, 9. siječnja. Bahmec piše kako se Isus Krist činom krštenja učinio jednak čovjeku u svemu, osim u grijehu ponašajući se kao da je najmanji od svih. U nastavku donosimo njegovo promišljanje.

John Coffey, blago retardirani afroamerikanac ali duhom iznad drugih, u filmu Green Mile (Frank Darabont ‘99, Stephen King novela ‘96) krivo je optužen za ubojstvo dvaju djevojčica. U zatvoru pokazuje izvanredne darove, čini se da nevini mučenik, krivac za tuđa nedjela je ustvari svetac, čak kao da utjelovljuje Isusa samog, nevinog Jaganjca koji je platio cijenu za naše grijehe.

No, ipak, glavni lik John pri kraju filma prije pogubljenja prima svećenika koji zaključuje kako Johnu ne trebaju sakramenti. Niti krštenje, niti ispovijed, kao da je sam Bog. Ali naš Bog je drugačiji vidimo u evanđeljima. Nekako istom logikom ove fikcije Stephena Kinga, ne samo mi nego i Ivan Krstitelj pristupa Isusu što možemo vidjeti samo kod evanđelista Mateja:

«Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: “Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?” Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!”» (Mt 3)

Bog se nije ponašao kao Bog već kao najmanji od nas, došao je k nama kao malo djetešce

Ali Isus nije lik iz nekog filma već Bog, stvarnost koji prema današnjem evanđelju po Luki se krsti nakon naroda: «Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus.» (LK 3) Bog je stao u red. U svemu jednak osim u grijehu. I još više od toga. Bog se nije ponašao kao Bog već kao najmanji od nas, došao je k nama kao malo djetešce, kao ponizan radnik da nam pokaže put do svog srca, Isus je došao kao primjer, nije naredio s Neba već se iz kolijevke nasmiješio, sa križa nas zagrlio….

Kakav nam je primjer Isus dao vidimo također iz Ivanova i Matejeva evanđelja

«Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: “Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?” Odgovori mu Isus: “Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.” Reče mu Petar: “Nećeš mi prati noge nikada!” Isus mu odvrati: “Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.” Nato će mu Šimun Petar: “Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!”»…vama oprah noge treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.” (Iv 13)

«Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!”» (Mt 16)

Želio bih ponovno stvoriti svemir samo da čujem da me voliš

Isus je stao u red da se krsti, oprao je noge učenicima, dao se raspeti na križu za nas. Isus je posvetio sve vode, sve križeve, oprao je sve noge i sve grijehe. Što još treba učiniti za nas da shvatimo da nas voli toliko da smo mu vrijedni da On prihvati sva poniženja i muku da bi čuo od nas da i mi volimo njega?

Tereziji Avilskoj je Isus rekao jednom: „Želio bih ponovno stvoriti svemir samo da čujem da me voliš.”

Možemo biti poput simpatičnog John Coffeya iz filma Green Mile i pomisliti da nam ne trebaju sakramenti jer smo dobri, nikoga nismo ubili, da ne trebamo u crkvu ili na ispovijed, barem ne prečesto, ali…

Nije ni Isus nikoga ubio ali je prao noge drugima, stao u red da se krsti, dao da mu rašire ruke na križu naši grijesi, da nas bolje može zagrliti, sve obuhvatiti kao dijete kad raširi ručice najviše što može pokazujući koliko voli mamu ili tatu. I Isus je raširio ručice kao dijete u drvenoj kolijevci…i još više u kolijevci spasenja na drvetu križa, zagrlivši cijeli svijet

Je li zaslužio da mu kažemo barem da ga volimo, da ga volimo…barem…