Članak fra Vinka Brkovića prenosimo s portala Žena vrsna:

Blagdan Pedesetnice povezuje stari i novi savez

Krenimo od samoga početka. Što uopće znači taj blagdan Pedesetnice? Za Židove je to jedan od tri hodočasnička blagdana kada su odrasli muškarci morali hodočastiti u Jeruzalem. Sam blagdan određen je propisima iz Levitskog zakonika te se svetkovao kao blagdan žetve i to pedeset dana nakon Pashe (Lev 23,15-17). Prinosile su se prvine žetvenih prinosa u obliku beskvasnog kruha te žrtve janjaca. U počecima, to je bio blagdan žetve, možemo ga nazvati blagdan agrikulture, ali s vremenom je zadobio obilježje blagdana i proslave sklapanja saveza na Sinaju (Izl 19-20).

Blagdan Pedesetnice iz Djela apostolskih ne razlikuje se previše od bilo kojega do tada, ali ovaj je nov jer je zapečaćen novi Savez. Šum Duha Svetoga (Dj 2,2) podsjeća na grmljavinu i sijevanje sa Sinaja (Izl 19,16-19). Duh Sveti sišao je nad apostole, novi Savez (Lk 22,20) je dovršen i evo mu pečata. Kao što je prijašnji Savez bio upisan na kamene ploče (Izl 34,28), tako je novi Savez upisan u srca vjernika (2Kor 3,4-6). Sada će taj Duh voditi Crkvu putem istine (Iv 16,13), ujedinjavat će vjernike (1Kor 12,12-13) i posvećivati ih u sakramentima (Iv 2,38; 8,17; 20,22-23).

U Babilonu im je pobrkao jezike da se ne bi uzdigli do neba, a sada im daje dar jezika da bi ih privukao sebi

Događaj silaska Duha Svetoga nad apostole i Mariju također ima poveznicu s još jednim starozavjetnim događajem. Sjetimo se kako se narod skupio na jednome mjestu te je htio podignuti kulu kako bi došao do Boga, a što je Bog učinio? Pobrkao im jezike te se više nisu mogli sporazumjeti. Međutim, sada je Bog ponovno na djelu te on skuplja sve raspršene sinove svoje te im po daru Duha i predanju Sina omogućuje da se zaista popnu do Neba (Post 11,4). Po Duhu Svetom sada ponovno svi govore istim jezikom, jezikom jedinstva Crkve. Iz svega ovoga vidimo kako se Bog brine za svoj narod baš poput Oca, ali vidimo i istinitost Staroga zavjeta u kojemu se skriva Novi, no i važnost Novoga u kojemu se Stari otkrio i zadobio puni smisao.

Na blagdan Pedesetnice Crkva se očituje svijetu, započinje njezino javno djelovanje

Prijeđimo sada na problematiku „rođendana“ Crkve. Predslovlje u dnevnoj misi na Pedesetnicu kaže: „Danas se Crkva predstavila svijetu, kad si svim narodima dao poznavanje Boga, da te u istoj vjeri slave svi jezici na zemlji.“ Vidimo kako Crkva u liturgiji ne slavi na Pedesetnicu rođendan Crkve, nego njezino očitovanje pred svijetom.

Možete se slobodno pitati, a kada je rođendan Crkve ako Crkva sama ne slavi svoj rođendan danas? Jesu li svi u krivu koji čestitaju taj dan? Na neki način jesu jer Katekizam jasno kaže kako je Crkva rođena iz potpunog predanja Krista Ocu za naše spasenje. To predanje započeto je u ustanovi euharistije, a dovršeno na drvu križa (KKC 776). Iz ovoga vidimo kako je sam silazak Duha Svetoga nešto više od puke „proslave rođendana“ Crkve.

Silazak Duha Svetoga očitovanje je Crkve svijetu i ostvarivanje onoga Kristova poslanja Crkve da ide po cijelome svijetu i propovijeda evanđelje svemu stvorenju (Mk 16,15). Ovo očitovanje svijetu moguće je upravo zato jer je Bog u Starome zavjetu odredio da se Izraelci moraju skupiti na jednome mjestu (Pnz 16,16). Tako su morali biti prisutni svi oni nabrojani (Dj 2,5-11) i svi su oni mogli čuti Petrov govor. Iz tog se razloga kršćanstvo moglo proširiti tadašnjim svijetom jer se krstilo 3000 ljudi iz raznih krajeva.

Po sakramentu potvrde postali smo punopravni članovi te Crkve

Iz svega viđenog, silazak Duha nad apostole nije događaj u kojemu se divimo daru jezika, nego promatramo Božje spasenjsko djelo u stvarnoj povijesti čovječanstva. Ljudi su se htjeli sami „popeti do Neba“, ali nisu mogli. Bog je svojim djelovanjem, žrtvom svoga Sina, otkupio čovjeka i omogućio mu ulazak u Nebo, ali daleko potpunije nego što je to ikad mogla neka kula. Sada možemo Boga zvati Ocem zato jer sam Duh u nama kliče Abba, Oče (Gal 4,6). Ljudska oholost je sama htjela doći u nebo, ali Otac nam je pripremio nešto daleko više, po Kristu nas je učinio sinovima svojim.

Gledajte tu ljubav koju nam je darovao Otac, djeca se Božja zovemo i jesmo (1Iv 3,1). Darovan nam je Duh koji je ljubav Oca i Sina. Po njemu, u krštenju postajemo djeca Božja. Darom toga istoga Duha kruh i vino postaju Tijelo i Krv našega Gospodina. Darom Duha opraštaju nam se grijesi, a sam Duh nam daruje potrebne darove kako bismo bili zaista slobodni. Po sakramentu potvrde i mi imamo zapovijed za izvršiti. Postali smo punopravni članovi Crkve i vrijeme je da se kao takvi očitujemo svijetu.

Blagdan Pedesetnice je u navještaju Krista cijelome svijetu

Kako ćemo upoznati tu ljubav? Pronaći ćemo je najprije u Bibliji, u Riječi Božjoj koja nam je darovana kako bismo mogli promatrati što je sve Otac učinio za nas. Ako se sami ne snalazite u njoj, potražite pomoć Crkve, nemojte odustajati na prvoj prepreci. Drugi je korak hraniti se na otajstvu euharistije. U euharistiji nam se sam Krist daruje, događa se to da mi postajemo Njemu slični i možemo pristupiti Ocu jer smo vidjeli Sina. Prinesimo svoje živote kao žrtvu ugodnu Bogu (Rim 12,1) i vidjet ćemo tu ljubav jer zaista nema veće ljubavi od one da tko život svoj položi za prijatelje (Iv 15,13).

Konačno, svetkovina Pedesetnice nije u plamenim jezicima iznad glava apostola i Marije, nego u navještaju Isusa Krista cijelome svijetu. Toga se dana Crkva prestala skrivati i krenula je otvoreno naviještati radosnu vijest. Ova svetkovina ne služi kako bismo rezali torte i pili sokove kao na rođendanu, nego je ona tu da bismo po blagovanju Kristova tijela, osnaženi Duhom i njegovim darovima, izašli u svijet i jasno svjedočili kome pripadamo. Kršćanski poziv nije igra, a Pedesetnica nije još samo jedna nedjelja. Upoznajmo ljubav Očevu i pođimo je svjedočiti u ime Crkve do kraja svijeta.