Predestinacija je ispravan biblijski koncept koji ukazuje na to da nas je Bog izabrao i pozvao prije našega rođenja. Ne poriče da smo Ga slobodno izabrali, ali inzistira na tome da je On prvi izabrao nas, i time nam omogućio da Ga izaberemo.

Sveto pismo kaže: “Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje. ” (Ef 1,4-5; vidi i Rim 8,29-30).

Predestinacija, shvaćena na način koji ne poništava ljudsku slobodu, stoga je biblijska i ispravna. Međutim, dvostruka predodređenost, kako su je artikulirali francuski vjerski reformator Jean Kalvin i drugi koji ga slijede, nije biblijska. Dvostruka predestinacija zapravo uči da su neki od Boga predodređeni prije njihova rođenja da idu u raj ili pakao i nemaju pravog izbora. Drugim riječima, Bog suvereno određuje vječnu sudbinu svakog ljudskog bića – izgubljenog kao i spašenog. Tako su prokleti predodređeni za pakao od prije njihova rođenja, piše mons. Charles E. Pope s portala Simply Catholic.

Ali to je u suprotnosti s Svetim pismom, gdje Bog kaže, na primjer, “Ne nalazim zadovoljstva u smrti onoga tko umre” (Ez 18,32; vidi također 1 Tim 2,4). Dakle, dvostruka predodređenost je pogrešna: Bog ne želi, ne želi niti tjera nikoga u pakao. Samo slobodnim odabirom protiv neba i vrijednosti kraljevstva nebeskog čovjek odlazi u pakao – to je zapravo njegov izbor, Bog ga samo potvrđuje na sudu.

Ono što Kalvinova dvostruka predodređenost pokušava učiniti jest očuvati Božju suverenost. Ali to čini na račun druge istine, slobode ljudske osobe. I to je bit svake hereze: uzima dvije istine koje su ponekad u napetosti i, da bi riješila napetost, odbacuje jednu istinu i prihvaća drugu. Riječ “hereza” ukorijenjena je u grčkom izrazu koji znači “izabrati”.

Jean Kalvin ostvario je model nove zajednice s izrazito strogom vjerskom stegom, progonio je i pogubljivao protivnike, »krivovjerce«. Ženeva pod njegovim utjecajem postala je središte europske, a osobito francuske reformacije. Među ostalim, u Ženevi je objavljena protestantska Biblija na francuskom jeziku, koja je imala velik utjecaj na širenje reformacije u Francuskoj. Kalvin je u teologiji zastupao apsolutnu predestinaciju i rigorizam. Glavno djelo Zasada kršćanske religije (Institutio Christianae religionis, 1536). To je djelo 1541. objavio i na francuskom (Institution de la Religion chrétienne); to je jedan od prvih uzoraka moderne francuske proze, a po strukturi i metodi navješćuje stoljeće klasicizma; jezik je izrazito »moderan« i jasan.

Pravovjerje ipak drži ravnotežu i prihvaća tu napetost koja je obuhvaćena poniznošću i prihvaća činjenicu da je napetost između Božjeg suvereniteta i naše slobode stvorena našim vlastitim ljudskim ograničenjima u spoznaji.

Dio misterija predestinacije je da Bog živi izvan vremena i vidi ga sveobuhvatno. Bog zna i vidi budućnost i prošlost zajedno sa sadašnjošću kao jedan trenutak. Ali činjenica da On nešto zna ne znači da On to uzrokuje ili prisiljava. Čak i ljudski, možda bih mogao vidjeti dva vlaka kako se kreću jedan prema drugom na pruzi i znati da će se sudariti. Ali to što to znam ne znači da ja to uzrokujem.