S približavanjem svetkovine Tijelova, donosimo tekst koji želi potaknuti življu vjeru u prisutnost živoga Krista u maloj hostiji. U tome nam pomažu naši Božji ugodnici:
“Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života”. Tim jednostavnim, a tako sadržajnim, riječima II. Vatikanski sabor cijelu zajednicu Crkve podsjeća da euharistija sadrži svo njeno duhovno blago – samoga Krista, naš Vazam. Euharistijskim slavljem već se pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život.
Ako je istina da je Euharistija vrhunac svega kršćanskog života, je li to činjenica kojoj olako pristupam? Koliko sam puta prišao svećeniku i primio svetu pričest, jedva ili nimalo svjestan da primam samoga Krista? Da Krist sada dođe u svojoj slavi, okružen anđelima, bih li i tada, kao danas, jednako mirno, gotovo nezainteresirano i bezvoljno, pristupao kao što često pristupam Kristu u hostiji? Ili bih prelomio svoje srce pred Njim, da ga najprije očisti od svih grijeha i zlih misli, svjestan da nikada neću biti uistinu dostojan Njegovoga dolaska, ali i zahvalan što ipak silazi k nama?
“Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me blagovati. I nećeš ti mene pretvarati u sebe, kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene.” (Sv. Augustin, Ispovijesti, VII, 10,16)
“Bitan se sadržaj oživljujuće sile Božje nalazi u Presvetoj Euharistiji. Dok ostali sakramenti sadržavaju samo jedan, određeni, dio sveopće milosti Božje, u Euharistiji se čovjeku predaje Početnik svih milosti, Bog sam. Euharistija je u posebnom smislu ‘sila Božja’, vrutak života. Tek primanjem Euharistije završava se, u pravom smislu, životni odnos i zajedništvo kršćanina sa svojim Bogom. Euharistijom se Bog sam čovjeku priopćuje, njome postaje čovjek dionikom naravi i života Božjega. Odatle i neslomiva, nesavladiva krepost kršćanske duše, koja se hrani Božanskim kruhom Presvete Euharistije”, podsjeća u jednom svom tekstu sluga Božji Antun Mahnić i nastavlja:
Hrana koja omogućuje i mučeništvo
“Pričest Isusova Tijela stvara kršćanski heroizam. Milijuni mučenika, koji su u prva tri vijeka kršćanstva svoju vjeru posvjedočili u najžešćim mukama i prolijevanjem vlastite krvi, crpili su jakost iz sv. Pričesti. Dostojno i često primanje Presvete Euharistije uvijek je u Crkvi urodilo svetošću života i heroizmom. Primanje je Euharistije toplomjer kršćanskog savršenstva i svetosti. Kršćanski život ili je euharistijski – ili ga nema. Iz rečenoga se izvode osnovna pravila za kršćanski život, kojih se treba držati svatko, koji želi biti kršćanin, ne samo imenom nego uistinu.” (sluga Božji Antun Mahnić)
Euharistija je, dakle, središte i srce kršćanskog života, odakle kršćanin usvaja duh i život Isusov, preobrazujući se u Njegovo obličje, odnosno prelazeći u božansko zajedništvo s Njim.
“Euharistija, najjače sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali hrđe grijeha i daje života našoj duši, tako da i ona usplamti novim žarom. Euharistija nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti, pravog unutarnjeg života. Ona je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave. Sveta Pričest najbrže i najlakše preporađa i diže naš nutarnji život. U svetoj Pričesti granice nutarnjeg savršenstva kao da prestaju; duša postaje dionicom neizmjernosti i vječnosti”, podsjeća bl. Ivan Merz.
Tisuće prvopričesnika su u vremenu nakon Uskrsa prvi put primili Tijelo Kristovo, u prilikama kruha i vina. Molimo za njih da im ta Hrana za vječnost zaista to i bude i da donosi plodove savršenosti. Pristupajmo i mi često i s poštovanjem Isusu u euharistiji i sudjelujmo, kadgod možemo, u euharistijskom klanjanju.
Neka ova božanska hrana i u nama rađa plodovima vječnosti!