Kako oslovljavati svećenika ili časnu sestru kad se nađemo u njihovoj blizini, a ime ne znamo? Neki kažu časna majko, velečasni ili pater, što je ispravno?

Ako smo u bilo kakvoj dvojbi oko oslovljavanja, onda je dobro na lijep način dotičnog ili dotičnu pitati kako ćemo je osloviti. Ako želimo osloviti svećenika, a ne znamo mu ime, možemo ga osloviti s „velečasni”. Žensku posvećenu osobu možemo zazvati s „časna sestro”, „draga sestro” ili samo „sestro”. Časna majka je, pak, jedan pridržani naslov koji je vezan za poglavaricu reda. Postoji i „časna provincijalka” koja je vezana uz određenu provinciju, jer je ona po izboru sestara i po potvrdi časne majke ona kojoj je povjerena jedna provincija unutar reda. Katkada je moguće i po odjeći dobro raspoznati. Ako je posvećena osoba u habitu sigurno je pripadnik neke redovničke zajednice i nikada nećemo pogriješiti ako kažemo „fratar” odnosno „fra”, što znači brat. Riječima „fra” i „pater” se među redovnicima razlikuju oni koji imaju samo redovničke zavjete te se oslovljavaju s „fra”, a „pater” odnosno „otac” je i redovnik i svećenik. Nekada je to bilo više prisutno u tradiciji, dok je danas više ustaljen naziv „fra”.

Što Crkva kaže o doniranju organa?

Sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici „Evanđelje života” navodi kako doniranje organa spada u djela dobrote i suosjećanja koja podupiru autentičnu kulturu života. To je najkraći i najbolji odgovor na ovo pitanje. Potrebno je u tom smislu uvijek poštivati etičke norme koje reguliraju darivanje, eksploataciju i transplantaciju organa. Ako netko trenutno proživljava tugu i ne može to odobriti za svoju bližnju osobu, ne treba je osuđivati. No, valja naglasiti da Crkva podupire doniranje organa te da ono nije protiv vjere u uskrsnuće tijela.

Cijelu emisiju “Halo velečasni” poslušajte ovdje: