Fra Lazar Perica energičan je svećenik, čije se inače nasmijano i prijateljski raspoloženo lice, dok govori o pobačaju, preobražava u potresenost, pa i ljutnju. Providonosno je da taj mladi svećenik nosi ime Lazara, osobe koju je Isus uskrsnuo, četiri dana nakon njegove smrti vratio u život. U kulturnom diskursu, ime Lazar simbolizira obnovu života. A do toga je fra Lazaru jako stalo. Dotle da se svega i svih koji dovoljno ne upozoravaju na pobačaj, srami. A takvih ima i u Crkvi, kaže.

Čudesno je kako čovjek može biti prekrasan. Ali kako može biti podao, opak, zao, kad se odmakne od Stvoritelja.

Dok temperamentno i na trenutke tjeskobno govori o zlu pobačaja, fra Lazar zapravo izriče odu životu. I to ima karakter ispovijesti. Pritom slušatelja ne ostavlja ravnodušnim. Mi smo ga slušali na predstavljanju bestsellera ‘Neplanirano’ Abby Johnson u Zadru u četvrtak 17. listopada. I vrijedi ga upoznati. No, prije fra Lazarovog otpora zlu pobačaja, vrijedi istaknuti fasciniranost našom stvorenošću koju je Bog uredio za mjesto nastanka i prenošenja života.

„Što su ljudi učinili od svijeta spolnosti, koji je inače predivan svijet, kad se dogodi spolni čin muža i žene u braku!? I uključuje ljubav, emocije, psihu, narav, a ne samo strast i požudu, samo tjelesnost. Čudesno je kako čovjek može biti prekrasan. Ali kako može biti podao, opak, zao, kad se odmakne od Stvoritelja. Potpuni spolni čin, to čudesno putovanje mene, tebe, svih nas, do jajne stanice. Ta oplodnja. To je tako čudesno. Potpuni spolni čin ima svoj početak i kraj. Kad se prekine snošaj, pojavi se frustracija, nervoza kod ljudi, ispovijedaju to. Što ispovijedaš? Frustracija. Nije došlo do potpunog spolnog čina“ kaže fra Lazar.

Fra Lazar Perica / Foto: Ines Grbić

Od kad sam začet od tada sam na ovome svijetu i ne možete me ignorirati, da me nema. Možete željeti da me nema. Ali me ima. I bit će me. Od toga trenutka, zauvijek me ima u mom Gospodinu!

U predavanju jednog ginekologa osobito ga je zadivilo tumačenje strukture maternice. „Ona na početku ima nekakvu kao tekućinu, koja je obrambeni mehanizam, koja čuva od svega, bakterija i ostaloga. Jedino tko može ući u taj prostor je muška spolna stanica, spermij. Od svega što postoji, jedino spermij može ući u maternicu. I kad uđe unutra, ta vrata se hermetički zatvaraju. Znači, ne postoji nijedan ljudski izum, mehanički izum, koji bi mogao takvo nešto izvesti, od nečega tako fluidnoga, životnoga, i koji u sebe pušta samo spermij, pa da se može zatvoriti. I ulaziš u jedno carstvo, jedan svemir, kojega ne poznajemo.

Ej, majstore, ti si borac! Idi naprijed, bori se za život! Uđi tamo, plovi, plivaj, živi! Stvoren si za život! Tu će ti biti sigurno. Tu ćeš naići na svoju majku. Priljubit ćeš se uz svoju majku, na najljepšem mjestu maternice. Pa će tvoje tijelo primati od majčinoga tijela hranu. Pa ćeš rasti, tvoje oči, uši, nos, kosa. Kad si rođen? 26. srpnja. A koliko si star? Nisi star od 26. srpnja 1992. g. Tada si rođen. Star si malo više. Nismo stari otkad smo se rodili. Zanima me taj dan kada sam začet, kad sam stvoren! Tada sam dobio dušu, od tada postojim! Od tada sam na ovome svijetu i ne možete me ignorirati, da me nema. Možete željeti da me nema. Ali me ima. I bit će me. Od toga trenutka, zauvijek me ima u mom Gospodinu! A kada dijete umre, može se preokrenuti perspektiva. Reći: ‘Imam svog anđela na nebu. Ima netko tko je već kod Gospodina, koji će moliti da i ja dođem tamo. Koji će čekati svoga oca, majku, sestru, brata, da dođe“ poručuje fra Lazar.

Fra Lazar Perica / Foto: Ines Grbić

Borba za život nije pitanje samo kršćana, katolika. To je pitanje općeljudskih vrednota i razuma

Sada o borbi za život tragom Abby Johnson. „Knjiga se zove ‘Neplanirano’, a ja bih je baš nazvao ‘Planirano’. Možda su Abby i drugi pomislili da je neplanirano, ali ova knjiga je jako, jako planirana. To je predivna knjiga nade. To je predivna knjiga utjehe. Za nas vjernike, za nas koji molimo. To je knjiga puna ljubavi, ljudskosti. Puna ljudskih pogrešaka, manjkavosti. Knjiga obuhvaća veliki broj tako različitih ljudi. U jednom trenu su predivni, u drugom trenutku izdaju najbolju prijateljicu“ kaže fra Lazar. Potresa ga stvarnost: „Živjeti sa spoznajom da živimo u civilizaciji, u čovječanstvu koje ne može prepoznati dijete u majčinoj utrobi!? Liječnik koji ne može vidjeti da je to dijete!? Osoba koja ne može vidjeti da je to dijete, dijete koje se bori za život!? Borba za život nije pitanje samo kršćana, katolika. To je pitanje općeljudskih vrednota i razuma“ poručuje fra Lazar.

Abby, ali zar ovo dijete koje je bilo u 18. tjednu, zar tada nije bilo dijete? Zar ono nema svoj početak? Zar je tvoje dijete od 6 godina veće od ovoga?

U Abbynom suprugu Dougu on vidi prisutnost, ulogu samog Boga. „Njena prva kćer s Dougom zove se Grace. Znači – milost! U vremenu kad Abby nema pojma, naziva svoju kćer Grace. Slučajno? Moguće. Planirano? Sto posto! Doug je tako tiho i nenametljivo stajao u sjeni svoje žene. U tih osam godina koliko je bila ravnateljica klinike za pobačaje, nikad nije viknuo na nju. Doug se ni u jednom trenutku nije slagao s tim gdje Abby radi i što radi. Samo je mirno govorio. Abby je imala svoje granice. Rekla je: ‘Nikad ne bih pristala na pobačaj u trećem tromjesečju’. To je oko 24 tjedna trudnoće, u klinici su ih radili i u 26. tjednu trudnoće. A muž je samo lijepo jednostavno pitao ono što zdrav razum govori: ‘Abby, ali zar ovo dijete koje je bilo u 18. tjednu, zar tada nije bilo dijete? Zar ono nema svoj početak? Zar je tvoje dijete od 6 godina veće od ovoga?’“.

Foto: Unsplash

Nekad se sramim što sam kršćanin. Sramim se nekad i svojih biskupa, svećenika, sramim se i svoga poziva – jer se mi sramimo borbe za život! Jer se mi sramimo ljubavi.

Onda nastupa fra Lazarova crna ironija, kojom rešeta um u želji da prokaže apsurdnost u zagovaranju pobačaja. „Ako već imaš četvero djece, pa ti je puno peto, ubij ono od dvije godine. Da kažete ljudima, zašto ne bi ubio onoga od dvije godine, kako bi reagirali? Pa daj ovome u utrobi šansu da on dvije godine živi. Ubij starijega. Ubij nekoga drugoga u obitelji. Onda se ljudi zgroze ‘Oooh…! Što govoriš?’ Pa govorim ti ono što ti radiš. I što odobravaš. I što je tebi najnormalnije. Da možeš ući nasilnim metodama u utrobu majke i ubiti dijete. Nekad se sramim što sam kršćanin. Sramim se nekad i svojih biskupa, svećenika, sramim se i svoga poziva – jer se mi sramimo borbe za život! Jer se mi sramimo ljubavi. Jer se mi sramimo biti na Isusovoj strani! Mene je sram zbog toga. Dok sam na ovom svijetu, glasno ću govoriti o tim stvarima!“ poručuje fra Lazar.

I ona rečenica: ‘Kad nešto ne možeš reći svojoj materi, e onda ti nije dobro’

Ističe da je Abby bila pametna djevojka koja je željela pomagati ljudima. Odabrala je psihologiju. „Saslušaš ljude, daš im savjet, pomoć ženama. Predivno. Međutim, Abby se našla u ovom opakom svijetu, gdje ti se pod prividom nečega lijepog, sređenog, našminkanog, mirisnoga, nudi zlo. U liku jedne mlade žene koja je došla do Abby i kaže joj: „Ti želiš upisati fakultet? Želiš li raditi?“ Shvatila je da Abby želi pomagati. „A želiš li raditi možda u našoj klinici? To je pravi prostor. Pomagat ćeš ženama“. I zaista, kakvo je zlo? Perfidno, lukavo. Zlo je lukavo, jer tu uvijek ima dobra. Zlo često preokrene osobu kao da čini nešto dobro. Postoji mrena koja ti ne dozvoljava da vidiš ono što ljudi koji su s Bogom jasno vide. I tu mrenu imala je Abby Johnson.

Foto: Pixabay

Imamo sve lijepe stručne izraze. Lijepo reci o čemu se radi. Ubijanje drugog bića.

Ušla je u tu kliniku, bila je volonterka. A volonteri trče da žene što prije dovedu do klinike, jer s druge strane ograde stoje drugi koji mole Boga i ovima žele ponuditi drugu opciju. Pobačaj nije rješenje. Ima netko tko je spreman ponuditi i opciju života. Pomoći i materijalno, emotivno, ponuditi posvojenje. I Abby je savjetovala na posvojenje. Jednu silovanu ženu je uvjerila da rodi to dijete i da na posvojenje. Ona je činila i dobro. Ali uvijek joj je bilo neugodno kad bi se radilo o pobačaju. Ona je to nudila kao opciju. Možeš dijete roditi, možeš ga na posvojenje, a možemo i pobačaj. Što vi odaberete? Ali nikad joj nije bilo ugodno zbog toga što nekome daje tu opciju. I ona rečenica: ‘Kad nešto ne možeš reći svojoj materi, e onda ti nije dobro’. Abby nije mogla reći da se zaposlila u toj novoj klinici, jer je znala da se tu čine takva djela. Ona je cijelo vrijeme znala negdje u sebi da tu nešto ne štima. Ali nije mogla to napustiti.

Njen razum je jednog dana došao do spoznaje. Bila je gužva, zauzeti ljudi, pa je ona morala držati tu sondu, gledati kako se događa pobačaj. Abby drži sondu, ultrazvučno navođeni pobačaj. Jako lijepe izraze imamo (ironija). Medikamentozni pobačaj. Popiješ tabletu, ubiješ dijete i izađe kroz mjesečnicu. Imamo sve lijepe stručne izraze. Lijepo reci o čemu se radi. Ubijanje drugog bića. Onda ću ti priznati. Ubijem ga jer smatram da ga imam pravo ubiti. Abby je vidjela to dijete da bježi. Išla je sisaljka prema djetetu, koja želi usisati dijete kao usisivač, zdrobi ga, njegovo tijelo i izvadi van. Kad je Abby vidjela kako dijete bježi, to je bio njen preokret! Žena koja je od 2001. do 2009. g. bila ravnateljica klinike za pobačaje, je li moguće da nikad nije vidjela što se zbiva iza tih vrata? Moguće je! Je li moguće da je ona mislila da radi super posao i pomaže drugima? Moguće je!“ pripovijeda fra Lazar.

Foto: Pixabay

Abby je shvatila čime se bavi njena firma. Time koliko je imala pobačaja. Zašto? Jer pobačaji donose profit. Drugo ne donosi profit.

A baš nekoliko dana prije toga sudjelovanja u pobačaju, mislila je da radi u odličnom poduzeću. „U Americi se dogodila kriza, gospodarska i prirodne katastrofe, smanjio se broj ljudi i svega u tim klinikama. Shvatila je čime se bavi njena firma. Time koliko je imala pobačaja. Zašto? Jer pobačaji donose profit. Drugo ne donosi profit. Papa test, pomozi ženi i drugo ne donosi profit. Pobačaj – čisti profit! Obavimo to učas posla. Kad je Abby shvatila da od nje traže da ona potiče te pobačaje, to se poklopilo s tim razdobljem kad je vidjela što se dogodilo s djetetom u utrobi majke. U toj priči je presudna inicijativa ’40 dana za život’. Ti ljudi s druge strane ograde, suprotnog stava o životu od njenog – ali s druge strane je imala prave prijatelje. Ljudi su se godinama molili da se baš Abby obrati. Ali baš ona! Jer su prepoznali u njoj tu snagu. Jer ta Abby je dobra osoba. Osoba koja je osobno učinila dva pobačaja. U prvom pobačaju, s dečkom koji je hladno rekao: ‘Ok, imaš pobačaj, ništa strašno; nisi završila školu, nisi situirana’. Za drugi pobačaj je popila tabletu. Cijelo vrijeme je zagovarala kontracepciju, a zatrudnjela je baš uz kontracepciju“ kazuje fra Lazar. Kako se život ‘našali’…

Knjiga ‘Neplanirano’, objavljena 2011. g. „nastala je kao izraz Božje milosti, kao Božji duh koji je prošao kroz teško ranjenu osobu. Upoznao sam jednog liječnika iz Italije koji je učinio tisuće pobačaja i umjetnih oplodnji. Kad je shvatio da je 97 % toga što čini smrt… Ima pogled tuge koja je plod spoznaje da je bio dionikom tolikog broja umrlih. Spasio je mnoge i da imaju djecu. Ali njegova bol i gorčina, taj teret zbog učinjenoga… To je teško i loše čega bi se svatko želio riješiti. U slučaju Abby, Bog loše što je bilo pretvara u čudesnu snagu, snagu koja obraća, koja mijenja svijet. Uza sve što je Abby učinila u klinici i što se u njoj dogodilo, Bog je učinio puno više po Abbynom obraćenju i puno više ljudi spasio. Plod je da se ta klinika zatvorila, prestala s radom. A to je prvo mjesto u Texasu gdje je počeo Savez za život, gdje je počela ideja 40 dana za život. A sve je to nastalo jer je jedna obična djevojka dobila poticaj da moli samo za takve stvari. I dogodilo se čudo inicijative 40 dana za život. Koliko ljudi ne prolazi više tek tako pored bolnica!? Ne smije se, ne odbacuje, jer su svjesni da se radi o jednom čudesnom pokretu koji je samo Božje djelo. Kao i Abby koja s Dougom ima osmero djece i bori se po cijelom svijetu za život“ poručuje fra Lazar.

Želja da muž i žena imaju dijete je dobra. Ali to ne znači da možeš doći do toga na bilo koji način

„Gospodin je gospodar života, ne mi. S tim se mi ne možemo pomiriti. I ovaj svijet“ ističe. Ta ga činjenica dovodi i do govora o protivljenju umjetnoj oplodnji i žal zašto se i o njoj dovoljno ne govori. Kod umjetne oplodnje liječnici „ne rade nešto što su proizveli u laboratoriju. Oni nisu proizveli mušku i žensku spolnu stanicu. Oni uzimaju. Čovjek nije stvaratelj. On je graditelj, sastavlja. Može činiti predivna djela, kao arhitekt. Kod umjetne oplodnje začeće se događa izvan bračnog čina muža i žene. Drugo, još značajnije, puno više djece ubija se umjetnom oplodnjom. Dvoje, troje, četvero se ubije, zamrzne, da bi se došlo do jednoga. Ne govori se o umjetnoj oplodnji, a ona dovodi do eugenike, rješavaju se neki ljudi, bira se najbolja rasa, onaj tko je slab nije za život. Želja da muž i žena imaju dijete je dobra. Ali to ne znači da možeš doći do toga na bilo koji način“ upozorava fra Lazar, apelirajući na savjesti usporedbom.

Foto: Unsplash

Kao da „meni nedostaje bubreg, za njega ti dajem novce i ne pitam odakle je – jesi ubio nekoga, uzeo nekom u Indiji, uzeo nekom zdravom čovjeku koji ima puno djece pa nema novaca za preživjeti. Meni je samo bio bitan bubreg“.

Jedno dijete, kad su ga upitali što je ljubav, odgovorilo je:„ Isus je mogao sići s križa, ali nije”

Na to ostvarivanje cilja po svaku cijenu, umanjujući vrijednost načina na koji se do nečega dolazi, upozorava fra Lazar promatrajući to i u perspektivi toga da mnogi za uzor uzimaju nekog super junaka. „Obično su to osobe neobičnih sposobnosti, silne snage, vještina, nadljudi, heroji. Ako bi usporedili Kristov lik s tim nestvarnim filmskim ili knjiškim junacima, primijetili bi jednu bitnu razliku. Gotovo svaki od tih junaka ne ustručava se upotrijebiti silu u slučaju ‘potrebe’ ili nekog višeg dobra. Odobravamo, radujemo se, kao da bismo i sami isto učinili kad bi bili u mogućnosti. Naprotiv, Isus Krist čovjek je mira. On je onaj koji je došao objaviti Očevu ljubav i pokazati nam Put (samoga sebe) do beskrajne sreće u zajedništvu s Ocem u Vječnosti. No, svijet ne prihvaća takvu vrstu junaka i ima problema s poimanjem i življenjem ljubavi. U njemu kao da vlada ‘zakon jačega’, selekcije, uništavajuće zatvorenosti u pohlepne, gramzive, pohotne, tamne predjele naših bića u kojima nema mjesta za drugoga. Isus se posve, bez pridržaja, daje za druge. Ne da bi ispao netko velik, važan, cijenjen u ljudskim očima. Takav je – čista ljubav, podložan Ocu koji je naš Stvoritelj i do kraja poslušan.

Jedno dijete, kad su ga upitali što je ljubav, odgovorilo je:„ Isus je mogao sići s križa, ali nije”. Dati samoga sebe i za one koji te smatraju neprijateljem – ljubavlju pobijediti sve! Kakav junak! Vrijedan divljenja, vrijedan nasljedovanja! Stvaran je i čeka da mu otvoriš vrata svog srca. Nije nametljiv, ne traži svoje, velikodušan je, dobrostiv, ne hvasta se, nije nepristojan, ne pamti zlo, raduje se istini, sve pokriva, sve podnosi, nikad ne prestaje (Usp. Kor 13,1-13).

Što prigovoriti takvoj osobi? Njemu koji je spreman ići do kraja, dati svoj život za ono što vjeruje, koji ljubi iznad svakoga razloga?! Sluga je mogao samo šutjeti kad ga je Isus upitao: „Ako li sam krivo govorio, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?” (Iv 18,23). Pozvani smo preobraziti vlastite živote po uzoru na Krista. Bogu se predati, da bi imali udjela u Kristovu životu. To traži veliku vjeru koja je, nažalost, sve više u krizi. Svakako je lakše žrtvovati tele ili dva golubića nego vlastitu oholost, sebičnost, pohlepu, gramzivost, požudu. Svakako je lakše okriviti Boga i druge ljude za naše životno stanje, nego ‘rasparati’ svoje srce pred jedinom Istinom, koja je dala život za nas i zbog nas“ poručuje čovjek biblijskog imena koje poziva na buđenje i obnovu života – fra Lazar Perica. Još jedna osoba koja potvrđuje – ‘Ime je znak’.