Ako ga nekad negdje sretnete, osvojit će vas osmijehom, vedrinom, radošću koja ne može biti drugo nego dar od Boga. On je fra Ilija Barišić, misionar u Kongu, živi dokaz da su oni najveći među nama ujedno i najjednostavniji.
Fra Ilija član je franjevačke provincije sv. Jeronima. Rođen je 1942. u mjestu Gmići kod Prozora (BiH), a u misijama je od 1972. godine. Svih tih godina boravi u Kongu, gdje je neizmjeran njegov doprinos širenju Božje riječi i stvaranju boljih uvjeta za život krajnje siromašnog stanovništva.
„DR Kongo nije siromašna zemlja, ali ljudi su siromašni. Dapače, Kongo ima silna rudna bogatstva no upravo to bogatstvo donosi nerede i velike probleme. U pokrajini Kiwu gdje se ja nalazim od 1994. nije bilo mira. Seljaci obrađuju polja kave i kakaovca no dođu ekstremisti iz Sudana, poubijaju seljake i pokupe urod. Vojne grupacije su veliki problem; nedavno su zapriječili put i pljačkaju putnike. Doslovno vam cipele i odjeću oduzmu. Ima ih nekoliko pa se i međusobno sukobljavaju a sve se to odražava na narod jer vojska nije plaćena. Vojniku je puška njegova plaća i on od nje živi; ako ne opljačka i ne otme danju, pljačkat će noću“, opisuje fra Ilija dok razgovaramo u ugodnom ambijentu ureda Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj koja je posjetio tijekom svog kratkog boravka u Hrvatskoj.
Zvuči nevjerojatno da netko ima želju živjeti u takvim okolnostima i uopće se vratiti tamo iz sigurnosti naše zemlje no fra Ilija u misijama nema dvojbi:
„U Kongu sam kod kuće. Ovdje dođem, recimo to tako, malo na odmor i osjećam se kao turist. A kad se vratim u Kongo, onda sam kod kuće – svoj na svome“.
Priprema za misije je vrlo važna, ne samo intelektualna nego i praktična: treba znati kuhati, popraviti, voziti…
Pedeset i dvije godine već živi u Kongu. Božji poziv je to, potvrđuje i sam ono što znamo, jer drugog dovoljno uvjerljivog objašnjenja jednostavno nema. A sve je počelo još za vrijeme studija u Italiji kad je upoznao misionare iz Konga no da bi otišao tamo, morao je najprije naučiti francuski jezik.
„Otišao sam u Francusku, u Pariz. Uvečer sam imao tečaj jezika a tijekom dana sam radio u garaži, popravljao automobile. I stvarno mi je to znanje mehanike pomoglo više nego što sam očekivao. Kad vam se u Kongu pokvari auto, nemate koga zamoliti za pomoć jer nema nikoga. Možete gurati ili sami popraviti. Priprema za misije je vrlo važna, ne samo intelektualna nego i praktična: treba znati kuhati, popraviti, voziti…“, približava nam fra Ilija svakodnevicu misionarskog života.
Teško stanje u državi, nastavlja, pokušava promijeniti edukacijom. Mladima koji dolaze iz okruženja u kojem je nasilje način života, ponajprije primjerom i molitvom, pomalo usađuju drugačije poimanje svijeta:
„Samo je u Bogu mir, pojašnjavamo mladima i odgajamo ih u duhu svetog Franje, u duhu mira. Važno je da čovjek ima svoj unutarnji mir kad je okružen svim tim izvanjskim neredima. Vjera u Boga, povjerenje u Njegovu providnost i suradnja s drugima – to je rješenje. Nakon što mladi uđu u kuću odgoja, najprije treba pomalo formirati čovjeka, a tek onda pomalo duhovnost. Zato uz pomoć dobročinitelja nastojimo graditi škole te odgajati i školovati djecu. U tome nam puno pomažu njihovi kumovi, ponajviše iz Hrvatske i Njemačke. Trenutno imamo oko 1800 kumčadi kojima dobročinitelji pomažu u školovanju. Ove godine je država najavila da će osnovna škola biti besplatna pa smo informirali kumove da od iduće školske godine pomažemo samo za srednju školu i za fakultete“.
Čitava je naša Crkva misionarska; svi smo pozvani svjedočiti i živjeti Evanđelje. To znači biti misionar.
Sustav kumstava siromašnoj djeci nastavlja s djelovanjem, a sama činjenica da će osnovno školovanje biti besplatno s jedne strane donosi olakšanje no s druge više problema za siromašne obitelji: „Država ne plaća redovito učitelje pa oni često ne žele predavati. Roditelji su time prisiljeni dati nešto učitelju da bi ipak poučavao djecu a to je velik problem jer nemaju dovoljni ni za prehraniti obitelj.
Itekako svjestan i neimaštine i opasnosti, fra Ilija se čvrsto drži Božje providnosti i Njoj u ruke predaje sve.
„Meni ništa ne fali. Ono što imaš – imaš, a što nemaš i ne treba ti. Iz perspektive onih kojima je sve dostupno, a opet su skloni gunđanju, život u Kongu nije lak. Možda nemam ovo ili
ono, ali zapravo imam jako puno toga. Veseli me rad s mladima. Kod njih osjećam iskrenu radost. Često me ljudi pitaju kako je moguće da se tako dobro osjećam…. Pa osjećam se dobro jer mi je
dobro. Ako volite te ljude, ako volite tu sredinu i svoj posao u njoj, onda ćete, što god da se dogodi, to prihvatiti kao Božju providnost“, obašnjava fra Ilija.
S blagim osmijehom fra Ilija prihvaća informaciju kako slušatelji HKR-a često mole za naše misionare i, sukladno mogućnostima, i financijski pomažu putem Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj.
„Najprije zahvaljujem onima koji mole za nas. Zahvaljujem i onima koji pomažu, a posebno zahvaljujem kumovima i kumama koji pomažu školovanje djece u Kongu. Znajte da i mi molimo za sve vas. To je duhovna povezanost među nama i ona je najvažnije. Čitava je naša Crkva misionarska; svi smo pozvani svjedočiti i živjeti Evanđelje. To znači biti misionar. Nisu misionari samo oni koji odu u Afriku; u svojoj obitelji, pred djecom, na poslu svjedočiti kršćanske vrednote – to je obveza svih nas. Hvala vam svima i neka nas sve Gospodin čuva“, zaključio je fra Ilija.
Više informacija o djelovanju naših misionara diljem svijeta dostupno je na www.misije.hr.