„Uz fra Andrijino lomljenje riječi Evanđelja, mnogi vjernici rasli su i po njegovim rukama primali milosti slavljenja otajstava vjere, propovijedanja, sakramenata. Stoga s fra Andrijom zahvaljujemo Bogu na tom plodnom služenju“, rekao je fra Bojan Rizvan u propovijedi.

Foto: Ines Grbić

Propovjednik je povezao narav svećeništva s blagdanom Bezgrješnog začeća, čudesnog Božjeg djela koje je Bog učinio u Marijinom životu, očistivši je od ljage istočnog grijeha. U riječima zborne molitve te svetkovine: „Bože, ti po zaslugama smrti svoga Sina“ očituje se narav svakog Božjeg službenika, rekao je fra Bojan.

„​Prvi temelj Božjeg djelovanja u životu je poniznost. Jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Nitko od nas nije svojom zaslugom postao kršćanin, franjevac ni svećenik. Mi smo po zaslugama smrti Isusa Krista izabrani prije postanka svijeta, da budemo sveti. On nas u ljubavi predodredi za posinstvo, za sebe.

fra Bojan Rizvan / Foto: Ines Grbić

​Od Adamovog Gdje si? do Marijinog Evo me! razvija se poziv svakog kršćanina, svećenika i Bogu posvećene osobe. Jer biti svećenik ne znači
biti savršen. To ne znači ne imati nikakvih poteškoća u životu, sve zadatke uspješno rješavati, nego u svemu znati reći: Evo me! čak i onda kad naiđemo na križ, tj. baš onda kad naiđemo na križ. A križ su često oni koji nas svojim nerazumijevanjem zatiru, ostavljaju i osuđuju“, istaknuo je fra Bojan.

Zahvalio je Bogu za svaki Evo me! kojeg je fra Andrija „izgovorio u svom životu, u svakom njegovom služenju euharistije, u raspolaganju za
sakrament pomirenja, u razgovorima s potrebnima, u svim susretima u kojima je sijao Evanđelje, nastojao utjeloviti Evanđelje“.

Zborna molitva kaže i zašto je Bog Mariju unaprijed očistio od ljage istočnog grijeha: „Da bi pripravio dostojan stan svome Sinu.“

Majka Iva hodočastila Gospi na Široki Brijeg

U tom kontekstu, podsjetio je na ulogu i molitvu pobožne fra Andrijine majke Ive u njegovom životu. Kao dječak, fra Andrija nije mislio biti svećenik niti ga je na to itko poticao. Dva dana poslije proslave njegove mlade mise, majka Iva mu je, klečeći pred njegovim krevetom u 1 sat u
noći, rekla: „Dite moje, ja sam kriva za sve što ti bude teško u životu. Oprosti mi.“

​Tada mu je majka rekla da je, kad je bila trudna s njim, desetak kilometara pješice hodočastila Gospi na Široki Brijeg i prikazala ga Mariji. Zamolila je Gospu da njeno začeto dijete bude fratar. Nakon njenog povratka kući, odmah je porodila sina Andriju.

Zaodjevenost u milost ne oslobađa patnje i križa!

Foto: Ines Grbić

Kasnije, kad je fra Andrija otišao u Sinj upisati srednju tehničku školu, kako je prvotno mislio, to ipak nije učinio, iz njemu tada nepoznatog
razloga; svojevoljno je, ničim izazvan, odbio predati potrebne dokumente za upis u školu i vratio se kući. Majka mu je te noći nakon mlade mise rekla i da je usred svoga rađa, taj dan kad je fra Andrija išao upisati školu, na koljenima zavapila:

Majko moja, sjeti se što sam ti rekla.

„Eto što je sve utkano u poziv svećenika, redovnika i redovnice. Zaodjevenost u milost ne oslobađa patnje i križa, nego osposobljava za nošenje križa i u prihvaćanju patnje“, rekao je fra Bojan, zahvalivši Bogu što nam je darovao fra Andriju, živog svjedoka vjere. Poželio je da ga Bog još godinama uzdrži s ljudima, u rastu do Kristove punine.

O zlatomisniku

Fra Andrija je rođen 1949. u Udovičićima, u mjestu Gradina, u Župi sv. Luke u Otoku. Sedmo je od devetero djece u obitelji Mate i Ive.

Nakon osnovne škole u Otoku, pohađao je Franjevačko sjemenište u Splitu na Poljudu. Godine 1968. ulazi u novicijat na Košljunu. Teologiju je pohađao u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu.

Svečane zavjete u Redu Male braće položio je 1975. Za svećenika je zaređen 29. lipnja iste godine.

U Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru koja je sada Kustodija bio je gvardijan, definitor, tajnik Provincije i provincijal u više navrata. U pastoralu je obavljao službe župnog vikara i župnika. Održao je brojne duhovne vježbe svećenicima, redovnicama i redovnicima, duhovne
seminare i česti je sugovornik u tumačenju Božje riječi u medijima.

Bio je među osnivateljima udruge Pro Vita u Zadru 1991. po čijem je djelovanju rođeno oko dvije tisuće djece koju su roditelji prvotno htjeli pobaciti. Duhovni je asistent Franjevačkog svjetovnog reda i autor nekoliko knjiga.

Fra Andrija je dobitnik Nagrade za životno djelo Zadarske županije 2024., za svoj dugogodišnji plodni pastoralni i duhovni rad.