"Imati vjeru u ono što Crkva vjeruje o euharistiji znači da se vi i ja za to moramo boriti, čak ponekad s najbližima, koji mogu otići odmahujući glavom poput mnogih prvih slušatelja Isusovog učenja o "tvrdoj besjedi". Zbog općeg gubitka vjere, možda će biti potrebno da nježno ispravimo one koji pretpostavljaju da smiju primati euharistiju dok žive u suprotnosti s istinom i/ili u stanju nepokajanog smrtnog grijeha. Istinski vjernici ne mogu mirno stajati i dopustiti da se ovo licemjerje ukorijeni u njihovim srcima!"
“Teška je ovo besjeda i tko je može slušati?” bila je pritužba prvih učenika kada su čuli Isusa kako izgovara besmrtne riječi: ‘Ja sam kruh živi koji je sišao s neba … kruh koji ću dati moje je tijelo za život svijeta‘ (Iv 6,51). Bio je to odlučujući trenutak. U skupini učenika nastao je raskol, a neki su od njih otišli skandalizirani ovim euharistijskim učenjem”, piše Catholic Stand.
Euharistija je istina za koju se moramo boriti!
Uvijek je bilo tako. Vjernost Crkve istini euharistije – da je Presveti Sakrament Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo samog Isusa Krista – bila je linija razdvajanja za vjernike u svim dobima. Izraz: “Ova besjeda je teška”, odjekuje stoljećima … jer je doista teška!
“Očigledno”, napominje mons. Romano Guardini u svojoj knjizi Meditacije prije mise „nema bitnog vjerovanja bez bitke“. U pravu je: Euharistija je istina za koju se moramo boriti.
Suočimo se. Naše uvjerenje da je ovaj posvećeni kruh i vino zapravo sam Bog … pa, čak i za mnoge iskrene vjernike taj je most predaleko. Povijest heretičkih izmjena tog učenja i njegovo potpuno odbacivanje jasan su dokaz da ga treba braniti svakodnevno.
Međutim, naša će vjera ojačati samo u mjeri u kojoj se čvrsto držimo ovog Božjeg učenja. To je vječna istina.
Mons. Guardini kaže da “otkrivena istina nije ni nastavak ni nova dimenzija zemaljske istine; to je nešto što potpuno ruši zemaljsku istinu. ‘Zato Isus nije nimalo promijenio svoje riječi kad su učenici gunđali. Nije ih nazvao prebjezima kad su ga napustili. Naprotiv, prisilio ih je da donesu odluku ili-ili. Ili je ono što ovaj čovjek kaže istina ili nije. Ili joj se predajem ili je odbacujem. Ne postoji sredina‘, samo težak, čist zahtjev za odlukom”, kaže Guardini.
Apostoli nisu razumjeli potpunu tajnu ništa više od nas, ali su joj se predali i ojačali su Božjom milošću kad su to učinili.
Njihovu vjeru kušala je Euharistija, a mons. Guardini dodaje da je “Isus tako strogo testiranim ljudima povjerio otajstvo svete Euharistije”.
Imati vjeru u ono što Crkva vjeruje o euharistiji znači da se vi i ja za to moramo boriti. Moramo se boriti, ponekad s najbližima, koji mogu otići odmahujući glavom poput mnogih prvih slušatelja Isusovog učenja. To u današnjem svijetu nije teoretska mogućnost. Zbog općeg gubitka vjere, možda će biti potrebno da nježno ispravimo one koji pretpostavljaju da će primiti euharistiju dok žive u suprotnosti s istinom i/ili u stanju nepokajanog smrtnog grijeha. Istinski vjernici ne mogu mirno stajati i dopustiti da se ovo licemjerje ukorijeni u njihovim srcima!
Možda nas ismijava sve veći broj militantnih ateista u našem društvu ili ćemo imati izazov objasniti kako možemo biti toliko glupi da vjerujemo u Boga koji je žrtvovao svog Sina na tako skandalozan način. Pred takvim izazovom bit ćemo prisiljeni uzeti oružje.
Neka tako i bude. To je teret pravog vjernika: “Nema pravog vjerovanja bez bitke.” Skandal euharistije traje do danas, a mi smo njezini provjereni ratnici.