Isus je svojim apostolima na Posljednjoj večeri rekao mnogo stvari o Duhu Svetom, a neke od njih su u ovo vrijeme uključene u čitanja, kao što su: “I zamolit ću Oca, a on će vam dati još jednog zagovornika da budete s vama uvijek Duh istine … ”(Iv 14, 16-17). U drugom trenutku tijekom rasprave o Posljednjoj večeri, Isus je čak rekao apostolima, “No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. “(Iv 16,7). Prisutnost Duha Svetoga s apostolima, učenicima i cijelom Crkvom kroz stoljeća uvijek treba biti utjeha, utjeha, vođa i vodič Isusovim prijateljima.

Ako se sjetimo Posljednje večere, potpuno je prikladno da je Isus dao takvo obećanje u to vrijeme. Predstojeći Isusov odlazak mučio je njegove prijatelje. Nisu znali što će se dogoditi i nisu razumjeli mnoge stvari koje je Isus govorio. Činilo se samo da su u tom trenutku shvatili da Isus odlazi – a ova ih je stvarnost ostavila u mraku, piše Simply Catholic.

Isus je to znao, pa je na Posljednjoj večeri ne samo ustanovio svetu Euharistiju, pri čemu će uvijek biti prisutan svojim prijateljima, već im je i obećao savjetnika, Duha Svetoga. Rekao im je da će Duh Sveti prebivati ​​s njima i biti u njima. Prisutnost Duha Svetoga u učenicima i među učenicima omogućila bi im da žive za Isusa, baš kao što je on to tražio od njih. Živjeti za Isusa znači više od jednostavnog prizivanja uma; to je zapravo živjeti Kristov život u sferi vlastitog postojanja. Kako je rekao sveti Pavao, „Jer za mene je život Krist, a smrt dobitak“ (Fil 1,21). Duh Sveti je taj koji omogućuje da ta rečenica vrijedi za Pavla i za sve nas.

Duh Sveti čini Božji plan za svakoga od nas stvarnim, a Duha Svetoga poznajemo po onome što on čini u svakom životu. Evo jednog od načina na koji Katekizam to izražava: “… [] misija Duha posvojenja je ujediniti [Božju djecu] s Kristom i učiniti ih da žive u njemu …” (KKC, br. 690).

Drugim riječima, ta je misija otkriti Isusa, Riječ Božju i učiniti Isusovu sliku potpuno živom u svakoj osobi. Duh Sveti nas uči tko je Isus i kako trebamo postati sve sličniji njemu. Također nas sprema primiti Isusa u vjeri. Život krštene osobe može biti sve veće sjedinjenje s Bogom kroz vjeru, nadu i ljubav. Duh Sveti je autor tog sjedinjenja; uči nas kako bolje poznavati Boga i potpunije ga voljeti.

Duh Sveti to može učiniti na mnogo načina, ali dva vrlo važna su kroz Sveto pismo i kroz sakramente. U Svetom pismu, isti Duh Sveti koji je nadahnuo svete autore da pišu, onaj je koji prebiva u srcu svake osobe koja ga čita. Kao što je Duh nadahnuo pisanje, tako i Duh nadahnjuje čitanje – kako bi se u nama mogli oblikovati Kristov um i srce.

U sakramentima primamo milost. Milost nas čini sličnima Bogu, ali moramo biti raspoloženi i surađivati ​​s njom. Što znači biti poput Boga? Što Bog čini? Iznad svega, Bog poznaje i voli sebe i zna i voli sve stvari u sebi. Zato nas je Gospodin Isus naučio da je najveća zapovijed voljeti Boga: „Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Ovo je najveća i prva zapovijed. Druga je slična njoj: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe “(Mt 22, 37-39). Duh Sveti nas uči i oblikuje da činimo ono što nas je Isus učio. Duh Sveti je taj koji nam to omogućuje, jer „Duh Sveti, koga Krist glava izlijeva na svoje članove, gradi, oživljuje i posvećuje Crkvu“ (KKC, br. 747).

Ako nemate aktivni i rastući odnos sa Duhom Svetim, to prijateljstvo možete tražiti u bilo kojem trenutku. Možete pozvati Duha Svetoga da igra stvarnu, dinamičnu ulogu u vašem životu počevši od sada. Dok svoje misli i srca usmjeravamo prema Duhovima, možemo pozvati Duha Svetoga da obnovi Duhove u našem vlastitom životu.