Kakav je bio sveti Josip?

Pravedan

Kao svećenik i bibličar dr. sc. Anđelo Maly izdvojio je karakteristiku pravednosti kao posebnu osobinu svetoga Josipa. “Josip je uvijek bio spreman radosno i vjerno provoditi božansku volju. Poslušan Božjoj riječi dao je svoj život projektu koji ga je nadilazio te je prihvatio zapovijed da uzme Mariju sa sobom. To je Josipova pravednost koja ne proizlazi iz skrupuloznog poštivanja zapovijedi, već iz pravde koja svoje temelje ima u pronalaženju i vršenju Božje volje”, naglasio je Maly.

Poslušan

Maly ističe da za svetog Josipa kroz njegovu  poslušnost počinje “novi život sa nesluženim perspektivama i otkrićem dubokih osjećaja za njegove funkcije”. Sveti Josip je u svojoj pravednosti u potpunosti prepoznao Isusa kao pravog Davidovog potomka. Bio je čovjek velike vjere i vršio je Božju volju unatoč svim preprekama.

Vjeran – čovjek vjere

Vjera sv. Josipa bila je njegova životna praksa, a živio ju je iz Božje riječi. “Vjera ne smije biti bijeg od života i problema. Naprotiv, vjera uključuje puninu života i tek vjernik koji živi tu puninu, može vjeru živjeti istinski. Vjeru bismo trebali prihvatiti kao milost i dar, no isto tako vjera treba biti i napor, što znači da se ne smijemo prepustiti isključivo milosti. Vjera treba uvijek rasti i sazrijevati u čovjeku i samo tako može čovjeku davati snagu za ići prema naprijed”, kazao je Maly.

Kako je sv. Josip postao zaštitnikom Crkve

Godine 1870. papa Pio IX. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve te neslužbenim zaštitnikom od sumnje i oklijevanja, zaštitnikom u borbi protiv komunizma i zagovornikom za sretnu smrt. Maly ističe kako je zanimljiva činjenica što je Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske puno prije, još 1687. godine. “U protokolu toga vremena na latinskom je jeziku zapisano sveti Josip Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice Djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u državnom Saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran. Ova odluka je, naravno, tijekom povijesti bila potvrđivana te ju je blaženi kardinal Stepinac u suglasnosti sa Svetom Stolicom 1940. kao blagdan sv. Josipa podigao kao zapovjedni blagdan za sve biskupije ondašnje Jugoslavije”, ističe Maly.

Kardinal Franjo Kuharić 1987. proglasio je Godinu sv. Josipa, a 2008. sv. Josip proglašen je zaštitnikom Republike Hrvatske.

Evanđeoski prikazi lika svetog Josipa

Bibličar s Katoličkog Bogoslovnog Fakulteta u Zagrebu dr. sc. Anđelo Maly ističe kako prema riječima Matejeva evanđelja  lik sv. Josipa možemo iz biblijske perspektive okarakterizirati kroz tri obilježja. “Josip je čovjek snova, on je poslušan i potpuno prihvaća Božju volju. On je čovjek, kako ga Papa definira, koji zna uzeti sa sobom, odnosno zna brinuti o ljudima koji su mu povjereni”, naglasio je Maly.

Prema Malyjevim riječima, zanimljiv je jedan detalj iz Matejeva izvještaja, a to je situacija u kojoj je anđeo zapovjedio Josipu da se skloni u Egipat kako bi izbjegao Herodovu prijetnju. “Noć u kojoj Josip bježi u Egipat, signalizira njegovu spremnost i poslušnost. Poprima onu simboličku dubinu noći u biblijskim tekstovima, a Josip se doista ističe kao Isusov ovozemaljski otac koji je u najdubljem značenju svoje uloge predstavljen kao onaj koji čuva, štiti i otvara put”, istaknuo je.

Kriza koju su doživjeli Isusovi roditelji, zahtjeva da iz nje izađu odrasliji i zreliji.

U Lukinu evanđelju Josip je predstavljen kao glava obitelji koji nije htio biti nositelj vlasti, nego je htio pomoći članovima obitelji koji  su mu povjereni da ispune svoj poziv.  “Posljednje evanđeoske činjenice koje Luka donosi o sv. Josipu vezane su uz zgodu gubitka Isusa u jeruzalemskom hramu i povratku u ‘normalnost’ nazaretskog života. Kriza koju su doživjeli Isusovi roditelji, zahtjeva da iz nje izađu odrasliji i zreliji.

S druge strane imamo Isusa adolescenta koji se odvaja od svojih roditelja, i one koji se nisu pomirili s tim potrebnim odmakom u životu – Marija i Josip. Kroz tri dana potrage za sinom, taj posljednji element nagovještava i zajednicu učenika koji će morati živjeti tri dana pashalnog otajstva čekajući svjetlo kojim će nadići strašnu noć i tamu koja je obuzela Isusove učenike nakon njegove smrti”, kazao je Maly.

…taj posljednji element nagovještava i zajednicu učenika koji će morati živjeti tri dana pashalnog otajstva čekajući svjetlo kojim će nadići strašnu noć i tamu koja je obuzela Isusove učenike nakon njegove smrti.

Prvi događaj povezan je s hodočašćem u Jeruzalem za Pashu, gdje je Josip uključen u situaciju obiteljske krize kada shvati da Isus nije među suputnicima koji se vraćaju u Galileju. oditelja, i one koji se nisu pomirili s tim potrebnim odmakom u životu – Marija i Josip. Kroz tri dana potrage za sinom, taj posljednji element nagovještava i zajednicu učenika koji će morati živjeti tri dana pashalnog otajstva čekajući svjetlo kojim će nadići strašnu noć i tamu koja je obuzela Isusove učenike nakon njegove smrti”, kazao je Maly.

O svetom Josipu mnogo se može doznati i iz apokrifa među kojima se ističe Jakovljevo protoevanđelje koje kroz tri poglavlja donosi zgode iz život sv. Josipa. “Ondje se nalaze i Josipovi prijekori upućeni Mariji nakon što je otkrio da je trudna. No, stil i sadržaj ovog i drugih apokrifa upućuju na zaključak da je bolje držati se teksta Svetog Pisma, nego se kritički ili nekritički oslanjati na apokrifnu pobožnu predaju.

Maly kao primjer razlike između biblijskih i apokrifnih izvora navodi informaciju o sastavu Josipove obitelji koju se ne može lako otkriti. “Isusovi braća i sestre koji se spominju ne moraju se doslovno shvaćati kao braća i sestre u krvi, već to mogu biti njegovi bliži i daljnji rođaci. Prema apokrifnim izvorima oni bi bili Isusovi braća i sestre koje je Josip mogao imati iz prethodnog braka”, ističe.

Na kraju, podsjećamo Vas da večeras ne propustite emisiju Sutra je Dan Gospodnji na HKR-u s početkom u 20 sati.