Proslava Tijelova može se pratiti unatrag sve do viđenja koje je imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.
Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.
Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj na njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.
Viđenje svete Julijane
Juliana je bila duboko posvećena euharistiji od ranog djetinjstva, a u redovnički život ušla je u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.
U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:
“Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila u molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njen komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je više njezino čuđenje raslo.
U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:
‘Je li to iskušenje Zloga?’, zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.”
Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno ta vizija trebala predstavljati:
“Na kraju joj je Isus rekao: ‘Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.’ Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: ‘Gospodine,’ rekla je, ‘ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.’
U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.
Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi, donosi Aleteia.