Dikasterij za nauk vjere podsjetio je da spise talijanske mističarke Marije Valtorte Crkva ne priznaje kao „nadnaravna očitovanja“.
Maria Valtorta, rođena 1897., a umrla 1961., poznata je kao autorica djela u kojima je opisivala vlastita mistična iskustva. Vatikan je i ranije naglašavao da za njezina djela nije moguće smatrati da su vrhunaravnog porijekla, nego ih treba promatrati kao književne oblike, prenosi IKA.
To znači da ih je dopušteno čitati kao pomoć u razmatranju i predočavanju Kristova života, ali ne kao doslovne izvještaje o Kristovu životu.
Također, djelo „Spjev o Bogo-čovjeku“, poznato i pod naslovom „Evanđelje, kako mi je bilo objavljeno“ ne smije biti shvaćeno kao „novo evanđelje“ niti zaslužuje povjerenje i štovanje koje vjernik treba iskazivati Božjoj riječi.
Književno djelo u cjelini treba promatrati kao izraz pobožnosti u književnom obliku.
Novo priopćenje Svete Stolice
Dikasterij za nauk vjere se u novom priopćenju osvrnuo na upite koje redovito prima od svećenika i laika o stajalištu Crkve glede spisa Marije Valtorte:
„Treba ponoviti da se za navodna ‘viđenja’, ‘objave’ i ‘poruke’ sadržane u spisima Marije Valtorte – ili koje se u svakom slučaju pripisuju njima, ne može smatrati da imaju nadnaravno podrijetlo.
Umjesto toga, treba ih naprosto smatrati književnim oblicima koje je autorica koristila kako bi na svoj način ispričala život Isusa Krista“, piše u priopćenju Dikasterija.
„Crkva u svojoj dugoj tradiciji ne prihvaća kao normativ apokrifna evanđelja i druge slične tekstove, jer ih ne priznaje kao nadahnute od Boga. Umjesto toga, Crkva poziva na sigurno čitanje nadahnutih Evanđelja“, dodaje se.
Foto: Vatican News
Recenzija iz 1960. godine
Nakon objavljivanja IV. sveska Valtortinog „Spjeva“, Sveta Stolica uvrstila je njezina djela na Indeks zabranjenih knjiga.
L’Osservatore Romano izvijestio je o tome u srijedu 6. siječnja 1960. navodeći kao razlog: krštenje 1385. kanona Zakonika kanonskog prava koji je zahtijevao da djelo dobije Imprimatur prije objavljivanja. Također, dodan je anonimni članak pod naslovom Loše izmišljen Isusov život u kojem su istaknute neke sporne karakteristike ovog djela.
„Prije svega, čitatelja zadivi duljina govora koji se pripisuju Isusu i Presvetoj Djevici; iz beskrajnih dijaloga između mnogih likova koji nastanjuju te stranice. Četiri evanđelja predstavljaju nam poniznog i suzdržanog Isusa; Njegovi govori su šturi, oštri, ali iznimno učinkoviti.
Umjesto toga, u ovakvoj fikcionaliziranoj priči, Isus je krajnje pričljiv, gotovo poput oglašivača, uvijek spreman proglasiti se Mesijom i Sinom Božjim i držati lekcije iz teologije koristeći iste izraze koje bi koristio profesor našeg vremena.
U evanđeljima se divimo poniznosti i šutnji Isusove Majke; umjesto toga, za autora ovog djela, Presveta Djevica ima rječitost suvremenog propagatora, uvijek je prisutna posvuda, uvijek je spremna dati lekcije iz marijanske teologije, u skladu s najnovijim studijama aktualnih stručnjaka na tom području.
Priča se odvija sporo, gotovo tračerski; nalazimo nove činjenice, nove prispodobe, nove likove i mnoge, mnoge žene koje slijede Isusa…“, prenosi Cathopedia.
Ukidanje Indeksa
Nakon ukidanja Indeksa zabranjenih knjiga, kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere u pismu upućenom kardinalu Giuseppeu Siriju potvrdio je moralnu vrijednost Indeksa koju treba uzeti u obzir čak i nakon njegova ukidanja „kako bi se izbjegla šteta koju bi takvo objavljivanje moglo nanijeti manje opreznim vjernicima“.
Djelo je tiskano i popularizirano, a poznato je i među vjernicima u Hrvatskoj. Mnogi sveci 20. stoljeća služili su se njezinim djelom, uz ispravno razumijevanje njegova smisla i dosega te kao pomoć u razmatranju, a ne kao „zamjenu“ Kristovu evanđelju.