Marijino božansko majčinstvo temelji se na učenju Svetog pisma, spisima crkvenih otaca, a definirano je na koncilu u Efezu 431. godine.

Prema sv. Ivanu (usp. Iv 1, 14) Isus je Riječ koja je tijelom postala, Riječ koja je preuzela ljudsku narav u krilu Marije. Kako je Marija uistinu Isusova Majka (usp. Mt 1, 25), a Isus je uistinu Bog od prvog trenutka njegovog začeća, Marija je uistinu majka pravoga Boga.

Nestorije, carigradski patrijarh (428. – 431.) smatrao je da je Marija majka samo Isusove ljudske naravi, ali ne i božanske, pa je radije koristio izraz majka Kristova umjesto majka Božja i time se usprotivio pučkom običaju da se Mariju naziva majkom Božjom. Problem je bio u tome da ako Marija nije Bogorodica onda se time niječe utjelovljenje druge božanske osobe Isusa Krista.

Foto: Dario Zürchauer/ Bogorodica

Ova dogma definirana je ne samo kako bi se obranila istina o Marijinu Bogomajčinstvu, nego i istina o utjelovljenju Isusa Krista, Boga koji je postao čovjekom.

Jasno je da stvorenje ne može roditi stvoritelja, ali činjenicom da se Bog utjelovio, što je jedno veliko otajstvo, Bog Isus Krist je u svojoj osobi koja je jedna, ujedinio dvije naravi, ljudsku i božansku, a to je ostvareno upravo u utrobi Marije.

Stoga je ispravno tvrditi da je Marija njegova majka te ona nije majka samo dijela Krista, već čitavog Krista.

Marija vazda djevica

O tome da je Marija bila vazda djevica također se razmatralo na Efeškom saboru 431. godine. Iako je u to vrijeme bilo osporavano Marijino Bogomajčinstvo, njezino vazda djevičanstvo je bilo već definirano. Na drugom Carigradskom koncilu 553. godine bilo je naglašavano Marijino trajno djevičanstvo. Na sinodi u Lateranu 649. koju je sazvao papa Martin I. doneseno je sljedeće:

Gospa Fatimska / foto: zupajastrebarsko.hr

Tko zaista i u skladu s istinom,… ne ispovijeda da je sveta i uvijek djevica i bezgrešna Marija Bogorodica, budući da je zaista i uistinu nepovrijeđeno rodila samog Boga,… a da je njezino djevičanstvo i nakon poroda ostalo nerazoreno, neka bude osuđen.

U knjizi proroka Izaije piše: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! (Iz 7, 14) Veznikom i povezuje se da će začeti kao djevica i roditi sina kao djevica, a ne samo začeti sina kao djevica.

Novozavjetni izraz da je Isus bio prvorođenac (Lk 2, 7) samo je pravni način kojim se naziva prvo dijete te se ne implicira tvrdnja da su postojala i druga Isusova braća. Međutim, činjenicu da su evanđelisti pisali o Isusovoj braći potkrepljujemo objašnjenjem semitskog mentaliteta koji je bio u pozadini tih izričaja. Hebrejski jezik nije posjedovao specifične izraze kojima se označavaju dalje rodbinske veze, te su pisci preslikali svoj mentalitet u drugi jezik.

Marija bez grijeha začeta

Dogmu o bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije proglasio je papa Pio IX. dana 8. prosinca 1854. godine. U buli piše:

Blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućeg Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage izvornog (istočnog) grijeha…

Gospa Lurdska / Foto: Laudato

Svi ljudi, uključujući i Mariju, trebaju Krista da bi se spasili. Zbog Adamova grijeha svi su ljudi rođeni u stanju istočnoga grijeha. Marija, milosti puna također je spašena Kristovom žrtvom na križu, ali na savršeniji način.

Marija je bila očuvana da nikada ne dođe u stanje istočnoga grijeha i budući da Bog nije ograničen vremenom, zaslugama Isusa Krista Marija je bila očuvana od istočnoga grijeha od trenutka njezina začeća. Plodovi Kristove žrtve bili su djelotvorni u začeću Djevice Marije „unaprijed“.

Uznesenje Blažene Djevice Marije

Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa / Foto: Facebook

Svetkovina Marijina uznesenja na nebo najvjerojatnije je najstariji marijanski blagdan iako je posljednja od proglašenih marijanskih dogmi. Apostolska konstitucija Munificentissimus Deus sadrži dogmu o Marijinu uznesenju na nebo. Konstituciju je proglasio papa Pio XII. dana 1. studenog 1950.

U njoj piše:

Konačno je, kao najvišu krunu svojih povlastica, postigla to da bude sačuvana netaknutom od raspadanja u grobu te da i ona kao i njezin Sin, nakon potpune pobjede nad smrću, bude tijelom i dušom uznesena u najvišu nebesku slavu, gdje ona sjaji kao kraljica, uz desnu istoga svoga Sina, besmrtnoga kralja vjekova.

Kako to tropar svetkovine Usnuća Bogorodičina (Velika Gospa) iz bizantske liturgije govori:

U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše.

Izvor: fra Marko Dominik Ricov, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda