Nije teško razumjeti kako nešto na određeni način može biti u skladu s nečijom voljom, ali ne i na drugi. Majka razumno postupa kada kaže svojoj djeci: “Neću vas tjerati da svakoga dana spremate svoju sobu. Morate sami naučiti održavati je urednom!” Jedne večeri, majka uđe u tu sobu i u kaminu nađe plišanog medu, tintarnicu i francusku gramatiku. To je protiv njezine volje. Ona bi svakako više voljela da su njezina djeca uredna. No, s druge strane, upravo je njezina volja dala djeci slobodu da budu neuredna. Isto je tako i kod svake organizacije, škole i uređenja. Često se ne radi ono što je ostavljeno da se učini dobrovoljno. To nije ono što smo željeli, ali je to omogućila naša volja.

Bog je stvorio bića koja imaju slobodnu volju

Vjerojatno je isto i u svemiru. Bog je stvorio bića koja imaju slobodnu volju. To znači stvorenja koja mogu ići pravim ili krivim putem. Možda netko misli da se može biti slobodan, ali bez mogućnosti da se skrene na krivi put. Ja takvo nešto ne mogu zamisliti. Ako je nešto slobodno da bude dobro, onda je isto tako slobodno da bude zlo. Upravo je slobodna volja ono što čini zlo mogućim. Pa zašto je onda Bog dao stvorenjima slobodnu volju?

Zato što slobodna volja, iako čini zlo mogućim, istodobno jedina omogućuje da postoje ljubav, dobrota i radost, vrijedne toga naziva. Svijet automata, svijet bića koja bi radila kao strojevi, ne bi vrijedilo niti stvoriti. Sreća koju je Bog namijenio svojim višim stvorenjima jest sreća koja dolazi od našeg slobodnog i djelotvornog sjedinjenja s njime i jednih s drugima u ushitu i ljubavi. To je razlog zašto ljudska bića moraju biti slobodna.

Često se ne radi ono što je ostavljeno da se učini dobrovoljno. To nije ono što smo željeli, ali je to omogućila naša volja.

Naravno, Bog je znao što će se dogoditi ako se slobodna volja zloupotrijebi; očito je vjerovao da vrijedi riskirati. Možda se u tome ne bismo rado složili s njim. Postoji teškoća kod neslaganja s Bogom. On je izvor iz kojega dolazi sva naša snaga, razumijevanje i mišljenja. Ne možemo mi biti u pravu, a on u krivu – isto kao što se rijeka ne može popeti iznad svojeg izvora. Kada se prepiremo s njime, prepiremo se s onime koji nas čini sposobnima da se uopće možemo prepirati.

Ako je nešto slobodno da bude dobro, onda je isto tako slobodno da bude zlo. Upravo je slobodna volja ono što čini zlo mogućim. Pa zašto je onda Bog dao stvorenjima slobodnu volju?

Ako Bog smatra da je ovo ratno stanje koje vlada u svemiru cijena koju vrijedi platiti za slobodnu volju, to jest za stvaranje živoga svijeta u kojemu stvorenja mogu činiti stvarno dobro ili stvarno zlo, svijeta u kojemu se nešto uistinu važno može dogoditi, umjesto svijeta koji se poput lutke pokreće samo kada on vuče konce, dakle, u tom slučaju i mi možemo smatrati da je tu cijenu vrijedno platiti.

Sreća koju je Bog namijenio svojim višim stvorenjima jest sreća koja dolazi od našeg slobodnog i djelotvornog sjedinjenja s njime i jednih s drugima u ushitu i ljubavi. To je razlog zašto ljudska bića moraju biti slobodna.

Automobil je načinjen tako da ga pokreće određeno gorivo i neće se pokrenuti osim pomoću toga goriva. Bog je zamislio da on sam pokreće “ljudski stroj”. Naše su duše zamišljene tako da troše njega kao gorivo ili hranu, koja je samo njima namijenjena. U tome ga ničim ne možemo zamijeniti.