Dr. Ladislava Batthyány-Strattmanna blaženim je proglasio sv. Ivan Pavao II. u ožujku 2003. Blaženik je svoj život i službu posvetio liječenju siromaha. Spomendan mu se slavi 22. siječnja.

Rođen je 28. listopada 1870. u plemićkoj obitelji Batthyány [Baćani], u mađarskom Dunakilitiju. Bio je šesti od desetero braće. Obitelj se 1876. preselila u Austriju. Kad je Ladislav imao 12 godina, umrla mu je majka. Otac ih je napustio i ponovno se oženio.

Otac trinaestero djece

Ladislav je studirao je na Sveučilištu u Beču kemiju, filozofiju i glazbenu povijest sve do 1896. kad je upisao studij medicine. Za vrijeme studija dobio je izvanbračnu kćer o kojoj se brinuo cijeli život.

Ladislav je već u ranoj dobi bio je uvjeren da će kad odraste biti „liječnik siromaha“.

Često je govorio: „Kad odrastem, bit ću liječnik i besplatno liječiti bolesne i siromahe.“

U studenom 1898. oženio se groficom Marijom Teresom Coreth. Njihova obitelj svakodnevno je sudjelovala na svetoj misi. Nakon mise Ladislav bi djecu poučavao vjeronauk i svakome od njih zadao konkretno djelo milosrđa za taj dan. Svake večeri su molili krunicu.

Blaženik je svaki dan započinjao svetom misom, a zaključivao ga molitvom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Godine 1902. Ladislav je otvorio privatnu bolnicu u Kittseeu s 25 bolničkih kreveta. Ondje je radio kao liječnik opće prakse, a kasnije se specijalizirao kao kirurg i okulist. Tijekom Prvog svjetskog rata bolnica je proširena kako bi primila 120 ranjenih vojnika na liječenje.

Plemić u službi naroda

Ladislav je 1914. naslijedio kneževski naslov i prezime Strattmann te preuzeo u posjed obiteljski dvorac u Ludbregu.

Dvorac je smješten je na križanju stare rimske ceste od Varaždina prema Osijeku sa starom cestom koja je dolinom Bednje od Ugarske vodila preko Varaždinskih Toplica na jugozapad, na terenu koji je nekad bio prirodno fortificiran močvarnim područjem.

Najstariji poznati spomen dvorca u pisanim izvorima potječe iz 1320. godine, iako je ludbreško vlastelinstvo navedeno još u kraljevskoj povelji Bele IV. iz 1244. Obitelj Batthyány posjed je preuzela 1696., a nakon toga dvorac dobiva današnji barokni izgled. Posljednji vlasnik bio je upravo blaženi Ladislav.

Godine 1923. Batthyányji su izgubili posjed u Ludbregu, a dvorac je u Drugom svjetskom ratu potpuno vandaliziran i devastiran. Spašavanje dvorca počelo je 90-tih godina, a danas ima višestruku javnu namjenu.

se Budući da je Ladislav naslijedio i dvorac Körmend u Mađarskoj, iz Kittseea s obitelji 1920. onamo preselio. Jedno krilo dvorca pretvorili su u bolnicu specijaliziranu za oftalmologiju.

Prepoznat je kao stručnjak u svom području, kako u Mađarskoj tako i u inozemstvu. Bio je član Gornjeg doma parlamenta te je od cara Franje Josipa i od Svetog Oca primio odlikovanja.

Zavjetna kapelica obitelji Batthhyany nalazi se u dvorcu u Ludbregu / Foto: Marko Jurinec/PIXSELL

Iz ljubavi prema pravednosti, istinoljubivosti i milosrđu „bilo mu je mrsko“ voditi besmislene razgovore u salonima u kojima su se okupljali velikodostojanstvenici.

Smatrao je da svaka osoba vrijedi onoliko koliko vrijedi pred Bogom.

Bio je poznat i kao „liječnik siromaha“, a oni su hrlili k njemu po pomoć i savjet. Liječio ih je besplatno a kao „naknadu“ za liječenje i boravak u bolnici, tražio bi od njih da za njega mole „Oče naš.“ Recepti za lijekove također su bili besplatni. Osim liječničke, često je pacijentima pružao financijsku pomoć.

Liječio je besplatno a kao „naknadu“ za liječenje i boravak u bolnici, od pacijenata bi tražio da za njega mole „Oče naš“.

Prije svake operacije molio bi Boga da blagoslovi operaciju. Bio je uvjeren da je, budući da je medicinska kirurgija njegova domena, on instrument u Božjim rukama i da je samo iscjeljenje Božji dar.

Prije nego što bi njegovi pacijenti bili otpušteni iz bolnice, poklonio bi im Isusovu sličicu i knjižicu „Otvorite oči i vidite“. To je bio način da im pruži smjernice u njihovom duhovnom životu. Njegovi pacijenti, pa čak i njegova vlastita obitelj, smatrali su ga „svetim“.

Teško je zanemariti činjenicu da se upravo u obiteljskoj kapelici ove „svete obitelji“ dogodilo euharistijsko čudo kao i da je iz iste te obitelji potekao blaženik.

Ludbreg: Zavjetna kapela u dvorcu Batthhyany u kojoj se dogodilo euharistijsko čudo 1411. / Foto: Marko Jurinec/PIXSELL

Sa 60 godina dijagnosticiran mu je tumor mokraćnog mjehura. Primljen je u bečko lječilište Löw. To je trebala biti najveća kušnja njegova života. Međutim, njegovo strpljenje i milosrđe bili su nepokolebljivi. Oni koji su ga posjećivali pišu da su od njega odlazili jači i okrepljeni u vjeri.

Iz lječilišta je svojoj kćeri Lilli napisao:

„Ne znam koliko će me dobri Gospodin trpjeti. Dao mi je toliko radosti u životu i sada, u dobi od 60 godina, moram i teške trenutke prihvatiti sa zahvalnošću.“

Sestri je rekao: „Sretan sam. Strašno patim, ali volim svoje patnje i tješi me spoznaja da ih podupirem za Krista.“

Nekoliko dana prije smrti od obitelji je zatražio da ga iznese na balkon da bi mogao vikati svijetu kako je Gospodin dobar.

Dr. Ladislav umro je u Beču 22. siječnja 1931. nakon 14 mjeseci iscrpljujuće patnje. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Novigradu (Güssingu) u Gradišću.

Blaženikov grob predstavlja važno povijesno, kulturno i vjersko mjesto u Austriji koje svake godine posjećuju brojni hodočasnici. Do proglašenja blaženim počivao je u grobnici obitelji Batthyány. Međutim, zbog sve većeg broja hodočasnika, podignuta je nova grobnica pored glavnog ulaza bazilike Maria Heimsuchung.

#𝐂𝐡𝐫𝐢𝐬𝐭𝐢𝐚𝐧𝐇𝐞𝐫𝐢𝐭𝐚𝐠𝐞 | This month our column presents the tomb of the Doctor of the Poor, the Blessed Dr Ladislaus Batthyány-Strattmann. It’s an important historical, cultural and religious site in #Austria. #Art #ChristianArt #EU4Culture

📰https://t.co/bmYjaFOtsS pic.twitter.com/TPmp1VLCXS

— The Catholic Church in the EU (@ComeceEu) February 10, 2023

Novu grobnicu projektirao je umjetnik Heinz Ebner, a podigao arhitekt Johann Trautmann. Grobnica se sastoji od staklene kocke otvorene prema crkvi. Kao simbol višeslojne dubine Batthyányjeva života, volumen staklene kocke također je građen u slojevima. Na gornjoj strani grobnice ispisano je geslo blaženika:

„Fidelitate et caritate / U vjernosti i ljubavi“

Točno dvadeset godina nakon proglašenja blaženim austrijsko-mađarskog „liječnika siromaha“ Ladislava (Lászla) Batthyány-Strattmanna, Crkva je pokrenula postupak proglašenja blaženom i njegove supruge Marie Theresie, prenijela je IKA.

Supruga na putu beatifikacije

„Blaženi Ladislav i njegova supruga Maria Theresia Coreth bili su vidioci. Otvorili su oči mnogima i za Boga“, rekao je železanski biskup Egidije Živković na misi na početku postupka beatifikacije.

„Liječio“ molitvom

„Jednom prilikom liječio je zidara kojemu su tijekom obrade (gašenja) vapna stradala oba oka. Jedno je oko, kako su vjerovali liječnik i njegova supruga, spašeno molitvom. Drugo se nije dalo spasiti.

Nakon pregleda su obojica kleknuli na zemlju i zahvalili Bogu, a kako je majstor bio siromah liječnik mu je na odlasku poklonio nove cipele i rublje“, prepričao je dr. Zdravko Prepolec iz Ludbrega u emisiji „Izvor spasenja“ Hrvatskog katoličkog radija.

Kao jedan od glavnih zadataka u životu zadao si je, kako je napisao u svojoj oporuci, „služiti napaćenom čovječanstvu svojim liječničkim radom“

Po blaženiku ime nosi institut u Budimpešti u čijem sklopu djeluju dječji vrtić, osnovna škola i dom za slijepu djecu. Štićenike Instituta „Blaženi Ladislav Batthyány-Strattmann“ posjetio je papa Franjo u travnju 2023., tijekom apostolskog putovanja u Mađarsku.

O značaju blaženikova djelovanja svjedoči i televizijska serija Ladislaus, emitirana 2023. na austrijskoj televiziji ORF, koja donosi svjedočanstvo o njegovu životu, vjeri i trajnom duhovnom nasljeđu.

Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu jedino je euharistijsko svetište u Hrvatskoj i jedno od najvećih i najstarijih euharistijskih svetišta u Europi. U tom se prošteništu dogodilo euharistijsko čudo davne 1411. godine.

relikvija Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu / Foto: Robert Anic/PIXSELL

Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany zbio nesvakidašnji događaj. Tijekom bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi pretvorbe – Ovo je tijelo moje i Ovo je krv moja… u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv.

Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Svetog Trojstva.