Družba sestara Klanjateljica Krvi Kristove osnovana je 1834. godine u Acutu u Italiji, a osnovala ju je sv. Marija De Mattias (1805. – 1866.). U teškim vremenima kraja jednog režima i dolaska novog doba što je izazivalo ratove i sukobe koji nisu zaobišli ni sudbine malih ljudi, Marija De Mattias otkriva otajstvo Krvi raspetoga Krista. Duboka kontemplacija i uranjanje u otajstvo Isusove muke i Njegove Predragocjene Krvi ponijele su je tisućama duša s nakanom da im pokaže vrijednost i moć te Krvi dajući sve svoje snage u radu na promicanju dostojanstva osobe, posebno žena čiji je društveni status, obrazovanje i budućnost, barem prvo vrijeme, ostala na marginama modernizacije društva.

Ova, danas internacionalna, Družba prisutna je na svim kontinentima svijeta. Na području regije Zagreb, koja obuhvaća zajednice u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji, Njemačkoj i Rimu, sestre danas žive i rade u tridesetak zajednica.

Jedna od tih je i zajednica na Ivanečkom Vrhovcu pokraj Ivanca gdje su sestre izgradile samostan Marije Suotkupiteljice te doselile 1994. godine kada su u ratnim okolnostima sestre protjerane iz Nove Topole i Bosanskog Aleksandrovca. Samostanska kapelica posvećena je Gospi Žalosnoj, a njezinim svetištem dominira prekrasna oltarna slika Marije Suotkupiteljice.

Oltarna slika Marije Suotkupiteljice / Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije

Blagdan Gospe Žalosne poziva nas na promišljanje o patnji i žalostima koje je proživljavala Marija vjerno hodajući uz Isusa od njegova rođenja do smrti na križu. Povijesno gledano, dubinu takve Marijine patnje i zahvalnost na strpljivosti u podnošenju boli, prvi su počeli razmatrati redovnici iz 13. st. poznati pod imenom serviti, a na njihov poticaj uskoro se oblikovala pobožnost Gospi Žalosnoj. Sveta Stolica je servitima 1667. dopustila slavlje svetkovine Gospe od sedam žalosti, a koja se slavila treće nedjelje u rujnu. Svetkovina se proširila 1735. god. po cijelom španjolskom kraljevstvu, a potom ju je, kao zahvalnost i spomen na svoje oslobođenje iz Napoleonova sužanjstva, papa Pio VII. proširio na cijelu Katoličku Crkvu 1814. godine. Danas se Gospa Žalosna slavi kao spomendan 15. rujna, a posebno nam želi staviti pred oči važnost zahvalnosti Djevici Mariji na svoj boli koju je izravno morala podnijeti i koju je u određenom smislu, snažnije od svih drugih ljudi, dijelila sa svojim Sinom, a našim Spasiteljem i Otkupiteljem.

Četiri od sedam žalosti Gospe Žalosne odnose se upravo na trenutke Isusove muke na Kalvatriji. Razmatrajući Isusovu muku na križu i časteći Krv Kristovu nemoguće je zaobići Blaženu Djevicu Mariju koja patnju svog majčinskog srca podno križa pridružuje Isusovoj patnji za otkupljenje svijeta.

Duhovnost Klanjateljica Krvi Kristove duboko je i marijanska duhovnost, jer već je Maria De Mattias u Mariji prepoznala i častila prvu Klanjateljicu Krvi Kristove. I inače je Marija De Mattias gajila pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji koja joj je bila suputnica u njezinom poslanju. Evo što o odnosu Marije De Mattias prema Mariji čitamo u knjizi Djevojka iz Vallecorse (životopisu sv. marije De Mattias): „Presveta Djevice, prosvijetli me!“… bio je česti šapat, više srcem, nego jezikom, šapat koji je ova izvanredna djevojka upućivala toj nebeskoj, uzvišenoj, ali tako bliskoj osobi. Djevica je shvatila ovo žensko srce, povela je na Kalvariju, pomogla joj da zavoli Isusa i sav svoj život posveti suradnji na djelu otkupljenja. Ona je nije nikada napustila. Korak po korak vodila ju je kroz život i pomagala da u tihom dijalogu s božanskim Prijateljem nađe odgovor na svoja pitanja, snagu za potrebne napore i pothvate i ohrabrenje u neizbježnim poteškoćama.”

U videu pogledajte što je o oltarnoj slici Marije Suotkupiteljice rekla s. Danijela Anić, odgojiteljica pripravnica i postulantica Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove: