Iako je u mladosti bila vrlo pobožna, lagodan život u luksuzu njezinu je vjeru učinio mlakom. Saznajte kako se bl. Villana Botti vratila živoj i djelatnoj vjeri.
Villana Botti rođena je u Firenzi 1332. godine u obitelji bogatog trgovca. U mladosti je bila vrlo pobožna i imala je silnu želju da vrši pokoru. Željela je poći u neki samostan kako bi se mogla posvetiti bavljenju duhovnim stvarima. Međutim, tome se usprotivila sva njezina rodbina. Stoga je Villana bila pobjegla od kuće ali su za njom poslali potjeru i na silu je vratili kući. Njezini su je prisilili da se uda, pa se 1353. udala za Rossa Benintendija, s kojim je u braku rodila jednoga sina.
Za njom su poslali potjeru i na silu je vratili kući
Malo po malo njezina zagrijanost za duhovne stvari se hladila. Upala je u mlakost. Živjela je raskošnim životom. No, jednoga dana zbio se neobičan događaj koji joj je promijenio život. Dok se Villana ogledavala u zrcalu, iz njezine je slike iskočilo neko bezoblično čudovište, na što se ona silno prepala. Brzo je otišla u crkvu Santa Maria Novella, gdje se temeljito ispovjedila i pokajala za sve svoje grijehe. Tada je opet nastao preokret u nezinu životu. Vratila se svojim pokorama, a Gospodin joj je uzvratio raznim milostima. Dobila je neke izvanredne darove, primjerice dar proroštva.
bl. Villana Botti / Foto: Wikipedia
Njezina duhovnost bila je usredotočena na Raspetoga Isusa. Govorila bi: „Mene toliko zahvaća razmatranje Raspetoga Krista, da nema tako oštre pokore koja mi tada ne bi bila najslađa.“ Pridružila se dominikanskim trećoredicama pri crkvi Santa Maria Novella. Želja joj je bila da kada umre da je pokopaju u bijelom dominikanskom habitu. Umrla je mlada, u dobi od 29 godina, u siječnju 1361. godine.
Želja joj je bila da kada umre da je pokopaju u bijelom dominikanskom habitu
Silan se svijet skupio oko njezina odra tako da su je ostavili 37 dana nepokopanu kako bi se svi vjernici mogli oprostiti od nje. Zanimljivo je da joj tijelo nije odavalo znakova raspadanja. Tako je Gospodin već na zemlji htio proslaviti svoju službenicu. Događala su se mnoga uslišanja po njezinom zagovoru.
Crkva ju je proglasila blaženom 27. ožujka 1824. godine. Spomenik joj je isklesao Bernardo Rosselino, a ovjekovječio čuveni Beato Angelico. Naslikao ju je sa sv. Katarinom i natpisom „Isuse Kriste, moja raspeta ljubavi!“ Ta se slika nalazi u muzeju samostana sv. Marka u Firenzi. Spomendan joj je 28. veljače.