Blagdan je Gospe Bistričke. Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke prepuno je tragova duhovnog, ali i kulturnog bogatstva. Milijuni uslišanih molitava, stotine tisuća hodočasnika, deseci tisuća obilazaka oko Gospinog oltara na koljenima, tisuće svetih misa, stotine svećenika i biskupa te deseci potvrđenih čuda Gospinim zagovorom zapravo se nikada ne mogu točno izbrojati i nikako nisu mjerljivi. Ali ima u tom svetištu i toliko toga što je i oku vidljivo i duši korisno.
Osim bazilike Majke Božje Bistričke s čudotvornim Gospinim kipom, a u novije vrijeme i crkve bl. Stepinca na otvorenom, najveću pozornost hodočasnika privlači bistrička Kalvarija. Najveći dio hodočasnika Kalvarijom prolazi moleći pobožnost Križnoga puta, ali i oni koji samo prohodaju taj put, susreću se s poznatim likovima Kristove Muke.
Povijest bistričkoga Križnoga puta
Kako se podsjeća na stranici općine Marija Bistrica, uređenje križnoga puta u Mariji Bistrici ideja je nadbiskupa Antuna Bauera i njegovoga koadjutora, bl. Alojzija Stepinca. Uzor im je bio Križni put na Jasnoj Gori, gdje su boravili za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u Częstochowi. O oblikovanju bistričke Kalvarije i izvedbi Križnog puta brinuo se posebni Umjetnički odbor za opremu svetišta, sastavljen od predstavnika Crkve, na čelu s mons. Pavlom Jesihom, i više uvaženih stručnjaka, primjerice ak. kipara Ivana Kerdića, slikara Krste Hegedušića, ravnatelja Konzervatorskog zavoda dr. Ivana Bacha, arhitekta Aleksandra Freudenreicha i drugih. Već 1943. godine postavljene su prve četiri postaje u naravnoj veličini, isklesane u Italiji od bijeloga mramora iz Carrare.
Obnova starih postaja i podizanje novih
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina na Kalvariji su nastavljeni radovi. Obnavljanje starih (1989. godine) i postavljanje preostalih jedanaest postaja Križnog puta trajalo je od 1977. do 1990. godine. O tome se brinuo Nadbiskupski odbor i bistričko svetište s marnim župnikom mons. Lovrom Cindorijem, dok je umjetničku izvedbu nadgledao mons. dr. Antun Ivandija.
Prolazak bistričkom Kalvarijom mali je napor za tijelo, ali veliko obogaćenje za duh, posebno kada nakon silaska s vrha Kalvarije hodočasnik s lijeve strane ugleda veličanstvenu XV. postaju Kristova uskrsnuća i prepozna da je Krist pobijedio smrt i zauvijek živi.
Foto: Svetište Majke Božje Bistričke
Glavna značajka kiparskih radova izvedenih na Kalvariji u drugoj fazi obnove jest činjenica da svi nose autorski potpis. U cjelini gledano, kiparski kompleks Kalvarije djelo je kolektivnog autorstva, kakvo u nas gotovo da nema svoga uzora. Realizirala ga je skupina kipara, među kojima su danas već antologijska imena suvremenoga hrvatskog kiparstva: Ante Orlić (X., XII., XIV. postaja), Ante Orlić u suradnji s Marijom Ujević (XIII. postaja), Stanko Jančić (VII., IX., XI. i XV. postaja), Krunoslav Bošnjak (V. postaja), Ante Starčević (VIII. postaja) i Josip Poljan (VI. postaja).