Zašto iz godine u godinu slavimo svetkovinu sv. Stjepana? Zašto se kao kršćani uopće spominjemo mučenika i njihove nasilne smrti? Ako je naš Bog Bog života, kako to da mi kršćani veličamo smrt? Barem mi znamo odgovor. Slavimo ljude, različite životne dobi i poziva, koji su čvrsto stajali u svojoj vjeri i bili spremni umrijeti za Krista. Riječ mučenik dolazi iz grčkog jezika i znači svjedok. I doista. I sveti Stjepan i svih onih oko 309 milijuna danas progonjenih kršćana u 50 zemalja svijeta, pokazuju se kao istinski svjedoci Isusa Krista koji je dao svoj život za nas.

(…)

Budimo danas iskreni pred Bogom gledajući sv. Stjepana i druge mučenike. Možda na prsima nosimo križ ili krunicu. Smatramo to jasnim znakom i svjedočanstvom da smo kršćani, katolici. No, koja je zapravo poruka i svjedočanstvo koje naš način života daje onima oko nas, u našim obiteljima, na našim radnim mjestima, školama, uredima, društvenoj zajednici, sve do Sabora? Naš život govori glasnije od vjerskih predmeta koje nosimo. Bojim se da ponekad mnogi od nas izabiru biti „nijemim svjedocima“.

Današnjim kršćanima, potrebna je hrabrost srca, da drugima, „blago i s poštovanjem, dobre savjesti“ (1 Pt 3, 16) možemo dati obrazloženje vlastitoga opredjeljenja koje nosimo u sebi

Susrećemo se s korupcijom, nepoštenjem, nemoralom, nasiljem, nepravdom, diskriminacijom, zlouporabom moći, gaženjem prava siromašnih i marginaliziranih članova našeg društva, ali čini se da je najbolje što možemo učiniti šutjeti. Kao da se ništa nije dogodilo, kao da to nismo vidjeli ili kao da nas se to ne tiče. To nas se ne tiče, barem dokle god to ne utječe na nas osobno. Ponekad se, nažalost, čak i pridružimo, slijedeći trend, radimo ono što svi drugi rade i postajemo sudionici u zlu koje se čini.

Danas su nam potrebni oni koji razumiju da je uspješnije trpjeti čineći dobro, nego čineći zlo. Logika Božje Riječi i Isusova života koja vodi do proslave jest janje koje vode na klanje, a ono ni ne otvara svojih usta. Zar takvi nisu bili mučenici?

Razlozi za ovaj izbor šutnje su mnogi i, opet, poznati su nam svima. Oni idu od straha da postanemo nepopularni, da naiđemo na nepovoljne reakcije, da budemo označeni kao oni koji odbijaju ono što je općeprihvaćeno, do želje da ne izgubimo laku zaradu, trenutni užitak ili materijalne, društvene i političke prednosti koje iz toga mogu proizaći. Drugim riječima, nismo spremni platiti cijenu svjedočenja za ono što je ispravno i dobro, cijenu odricanja i odbacivanja zla. To je jedan od razloga zašto smo danas ovdje okupljeni. Želimo moliti sv. Stjepana da nam izmoli dar svoje hrabrosti, ustrajnosti i vjere, kako bismo danas bili pravi Kristovi svjedoci.

Čini se da je nama kršćanima današnjice potrebna snaga i jasnoća braće Makabejaca u našem svjedočenju za opredijeljenost za Boga i njegove zapovijedi (2 Mak 7, 1-2.9-14). Nama, današnjim kršćanima, potrebna je hrabrost srca, da drugima, „blago i s poštovanjem, dobre savjesti“ (1 Pt 3, 16) možemo dati obrazloženje vlastitoga opredjeljenja koje nosimo u sebi. Nisu nam danas potrebni glasni heroji riječi po društvenim mrežama. Danas su nam potrebni oni koji razumiju da je uspješnije trpjeti čineći dobro, nego čineći zlo. Logika Božje Riječi i Isusova života koja vodi do proslave jest janje koje vode na klanje, a ono ni ne otvara svojih usta. Zar takvi nisu bili mučenici?

Gledajući sv. Stjepana danas crpimo inspiraciju, hrabrost, obnovljenu vjeru i predanost za sutra, za svaki dan i korak na putu koji će nas na kraju odvesti do našeg pravog i trajnog doma, gdje nas čeka sv. Stjepan i drugi mučenici.

(…)

Cijelu propovijed biskupa Palića pročitajte na mrežnoj stranici Informativne katoličke agencije.