Povodom 135. obljetnice rođenja bl. Antona Durkovića, upoznajte ovoga heroja katoličke vjere i sina hrvatskog naroda, koji je ostao prilično nepoznat u hrvatskoj narodnoj i crkvenoj povijesti.
Blaženi Anton Durković (Durkowitsch, Durcovici), rumunjski biskup i mučenik hrvatskog i austrijskog podrijetla, rođen je 17. svibnja 1888. u Bad Deutsch-Altenburgu, kao mlađi sin Hrvata Franza Durkovića, nadničara u kamenolomu i Austrijanke Marije Mittermeier. Rano je ostao bez oca, pa je Antonova majka morala 1895. emigrirati s dvojicom sinova, Franzom i Antonom, u rumunjski grad Iași.
Od malih nogu Anton je bio pobožan i težio duhovnom zvanju.
Izvanredan učenik i student, uspješno se školovao u Iașiju, Ploieștiju, Bukureštu i Rimu. Od 1898. boravio je u Sjemeništu sv. Josipa u Bukureštu, a od 1906. do 1911. studirao na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu.
Diplomu kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Gregoriana postigao je već 1911. Svećenićko mu je ređenje zakratko odgođeno, jer Durković nije navršio potrebnu dob za ređenje. Situacija se promijenila kad su kardinal Gotti i rektor koledža mons. Giovanni Bonzano, impresionirani Durkovićem i njegovom radnom etikom, isposlovali da mu se odobri ređenje čak dvadeset mjeseci prije propisane kanonske dobi.
Svećeništvo
Durković je primio svećeničko ređenje u Lateranskoj bazilici u Rimu 24. rujna 1910., po rukama kardinala Pietra Respighija, nakon čega se vratio u Rumunjsku. Međutim, ulaskom Rumunjske u Prvi svjetski rat na savezničkoj strani, kao austrijski je državljanin poslan u internacijski logor u Moldaviji, sve do oslobođenja po naredbi rumunjskog kralja Ferdinanda. Od 1918. do 1922., uz službu u župi Giurgiu, poučavao je studente i u to vrijeme osnovao “Unio Apostolica Cleri” za promicanje zvanja i bratstva među svećenicima.
Biskupska služba
Za biskupa Iaşija zaređen je 5. travnja 1948. u katedrali svetog Josipa u Bukureštu. Ovaj revni biskup i mučenik hrvatskog i austrijskog podrijetla posjećivao je svaku župu unutar granica biskupije, poznat po svojim naporima u navještaju Evanđelja svima kojima je mogao.
Mons. Durković bio je poznat po čvrstoj predanosti vrijednostima Evanđelja i odanosti Crkvi, što je dovelo do njegovog uhićenja od strane komunističkog režima.
Bio je profesor sjemeništarcima kojima je predavao predmete poput kanonskog prava. Upravo zbog svećeničke revnosti imenovan je rektorom bukureštanskog Sjemeništa od 1924. do 1948., a zbog ugleda u Rumunjskoj i biskupom u Iaşiju.
Komunistički progoni
Međutim, nakon Drugoga svjetskog rata mons. Durković postao je protivnik komunističkog režima koji je osporavao papinu jurisdikciju nad rumunjskim katolicima. Durković je zato 1947. godine stavljen pod nadzor i komunisti su o njemu vodili dosje br. 84569, nadajući se da će ga moći optužiti po bilo kojoj točki optužnice.
Vlasti su, primjerice, prikupile 57 izjava seljaka iz trinaest sela koji su bili nezadovoljni Durkovićevim odbijanjem da u crkve uvede mađarski jezik. To je komunistima omogućilo izmišljanje optužbi protiv njega. Rumunjska tajna služba Securitatae ubrzo ga je 26. lipnja 1949. uhitila na ulici dok je išao podijeliti sakrament potvrde.
Vrijeme internacije
Slali su ga iz zatvora u zatvor, mučili, zlostavljali, izgladnjivali i ostavljali bez odjeće u zimsko vrijeme. Preminuo je 10. prosinca 1951. u zatvoru grada Sighetu Marmației u sjeverozapadnoj Rumunjskoj. Pokopan je u neobilježenom grobu, a većina dokumentacije o njegovom utamničenju je uništena.
Iskazi svjedoka govore da je Durković posljednje odrješenje dobio kroz vrata tamnice od kolege svećenika-zatvorenika. Komunističke vlasti pokušale su izbrisati sve dokaze o njegovom boravku u zatvoru, a većina dokumenata je uklonjena kako bi se sakrilo njegovo zatvaranje.
Beatifikacija
Međutim, proces proglašenja blaženim pokrenut je 28. siječnja 1997., nakon što je Kongregacija za kauze svetaca proglasila Durkovića slugom Božjim i izdala nihil obstat. Biskupijska istraga pokrenuta je u ožujku 1997., a zatvorena već u rujnu 1999.
Papa Franjo potvrdio je da je Durković umro in odium fidei, iz mržnje prema vjeri, i potvrdio da će biti proglašen blaženim.
Zato je kardinal Angelo Amato, u papino ime, 17. svibnja 2014. predvodio slavlje beatifikacije kojoj su, uz 23 tisuće ljudi, prisustvovali apostolski nuncij nadbiskup Francisco-Javier Lozano i nadbiskup Bukurešta Ioan Robu. Kardinal Amato je u svom obraćanju Durkovića nazvao “milosrdnim temperamentom”, dok ga je papa Franjo u pismu beatifikacije nazvao “revnim svećenikom”.
Bl. Anton Durković zaštitnik je biskupije Iași te progonjenih kršćana.
Iako prilično nepoznat u našoj javnosti, bl. Anton svojim hrvatskim podrijetlom postao je dio nama drage “Svete Hrvatske”, odnosno obitelji hrvatskih svetaca, blaženika i mučenika.