Vlč. Ilija Kelić, župnik župe Sv. Franjo Asiški Mahovljani, Sv. Ivan Krstitelj Bos. Aleksandrovac i Svetog Josipa u Novoj Topoli u Banjolučkoj biskupiji predvodio je misno slavlje, u srijedu 28. kolovoza, u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu.

“Vjerojatno ste puno puta čuli priču kako je Bog podijelio svu zemlju na svijetu raznim narodima, a zaboravio na hrvatski narod pa mu dao zemlju koju je čuvao za sebe. Često čujemo izraz ‘Hrvatska Bogom dana zemlja’. Da braćo i sestre to je naša Hrvatska i uz sve to darovan nam je tako veliki zaštitnik sveti Josip. Kaže Sveto pismo sveti Josip nije pričao nego je šutio i radio. Šutnja je sigurno bila ispunjena molitvom dragome Bogu pa možemo reći da je molio i radio, Ora et labora. Isto što stoljećima rade vrijedni redovnici mnogih benediktinskih redova među kojima su bili i redovnici Banjolučke trapističke ‘Marija Zvijezda’ u biskupiji iz koje ja dolazim”, započeo je vlč. Ilija.

“Usudio bih se reći da je Josip poseban uzor i zaštitnik onih radnika koji teškom mukom i u teškom znoju svoj kruh zarađuju”, nastavio je propovjednik. “Vjerujem da i svetog Josipa boli činjenica da ova bogata zemlja Bogom darovana i njemu povjerena svakim danom postaje sve više pusta i neobrađena. Od naših slavonskih polja do ličkih pašnjaka sve manje ćete vidjeti vrijednih radnika. Od Zagreba do Karlovca vozio sam se putem raste drveće četrdeset metara u vis. Pa zar u toj bogatoj zemlji ne bi mogla rasti poljoprivredna kultura koja bi nam donijela domaću hranu umjesto uvozne. Rad osobito fizički, poljoprivredni, zemljoradnički nikada nije pao na tako niske grane. Nove generacije se odgajaju pod staklenim zvonom, malo dijete se pet puta dnevno presvlači, dane bi slučajno bila pokoja mrlja na odjeći. Kako će onda to dijete doživjeti prašinu, zemlju, rad na zemlji, a Bože me sačuvaj kakav miris krave, ovce ili pak svinje. Svijet strmoglavo juri prema propasti”, upozorio je svećenik.

Foto: Josip Vuković/Svjedočanstvo banjalučkog svećenika vlč. Ilije Kelića u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu

U osvrtu na Pavlovu poslanicu Solunjanima propovjednik je protumačio da nerad i dangubljenje udaljavaju od Boga.

Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! (2 Sol 3, 10)

“Slušamo danas svetoga Pavla kako se obraća Korinćanima naglašavajući važnost rada. I u poruci onima koji ne rade poručuje neka i ne jedu. Možemo to protumačiti i na način da bi nerad i dangubljenje bilo potpuno udaljavanje od Boga. Sve se više udaljavamo od Boga. Nema obiteljske molitve, nema Boga na prvom mjestu i nekadašnjeg tjednog žara koji je gorio u srcima iščekujući nedjeljni susret s Bogom. Nema više one dobrosusjedske požrtvovne ljubavi koja je krasila naš narod u svakom selu, u svakoj ulici, u gradu, u zgradi. Ljudi su se otuđili. Napustilo nas kažu preko 600 000 radno sposobnog stanovništva tražeći svoj kruh diljem svijeta. I to nije alarm za pismoznance i farizeje o kojima danas Matej govori u Evanđelju i u koje upire prst, a koji su upravitelji na svim razinama društva.”

Zasučimo rukave i prionimo prema temeljitim promjenama

“Bogom dana zemlja propada, a oni kojima je stado na svim tim razinama upravljanja povjereno mirno gledaju jer je njima uglavnom dobro. Udaljavanje od Boga, površnost odnosa s Bogom i
ravnodušnost dovelo je do toga i vodit će nas prema još većem dnu. Nemojmo upirati braćo i sestre prstom ni u političare, ni u crkveno vodstvo jer oni svi dolaze iz naroda. Kakav je narod takvo je i vodstvo. Nego dok još nije kasno zasučimo rukave i prionimo prema temeljitim promjenama”, objasnio je velečasni.

Foto: Josip Vuković/Svjedočanstvo banjalučkog svećenika vlč. Ilije Kelića u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu

“Pogledajmo se svi u ogledalo i radimo na sebi. Recimo svaki sebi tu gdje jesi, gdje me danas Bog postavio, bio običan radnik ili upravitelj ljudi i dobara – što ja danas mogu doprinijeti da meni, mojoj obitelji, mojem susjedu, mom narodu bude bolje”, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnog slavlja propovjednik se osvrnuo na preživljavanje katolika u Banjolučkoj biskupiji isktaknuvši ulogu trapističkog reda u Banjoj Luci.

“Činjenica je da su monasi Marije Zvijezde zapravo izgradili Banja Luku. Grad Banja Luka nije postojao dok nisu došli trapisti. Dvadeset i devet zanimanja su trapisti vršili. Oni su obučili taj neuki narod da radi i zarađuje od svojih ruku. Obzirom da Banjalučka biskupija od vjernika do biskupa živi od donacija obnovom barem nešto od te slavne opatije želimo nešto zaraditi za naš život. Jedna aktivnost su vinogradi. Lani smo imali propalu berbu. Na žalost nismo imali niti jednoga grozda na 9 hektara vinograda. Većina vinara bi tada završila priču, ako ne, oporavak bi trajao godinama. Mi smo preživjeli zahvaljujući Bogu i dobrim ljudima koju su nešto malo donirali da to možemo postaviti na noge”, osvrnuo se vlč. Ilija.