Susret je započeo u 17 sati predavanjem vicepostulatora za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije i pročelnikom Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. sc. Tomislava Hačka pod naslovom „Isus Krist – jučer i danas, isti je i uvijeke“ (Heb 13,8). Izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta. Nastavljen je misom u 18 sati koju je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Antunom Perčićem, vlč. Tomislavom Hačkom i tajnikom vlč. Markom Domiterom.

Vlč. Hačko se na početku predavanja osvrnuo na Dnevnik vlč. Josipa Vranekovića u kojem bilježi da je liječnik bl. Stepincu rekao kako bi mu uz radio dobro došao i televizor, na što je Stepinac odgovorio: „To nije istina, da bi mi toliko dobro došao. Imam Isusa u tabernakulu. Što mi još onda ovdje treba?!“.

Vlč. mr. sc. Tomislav Hačko

Govorio je o vezi između euharistijskog štovanja izvan mise i euharistijskog slavlja. Rekao je da se čin pobožnosti euharistijskog klanjanja veže uz klanjanje na Veliki četvrtak te da može poprimiti različite načine, ali uvijek ima isti cilj: klanjati se Kristu, prisutnu u sakramentu. Iznio je pojedinosti koje Rimski obrednik „Sveta pričest i štovanje euharistijskog otajstva izvan mise“ uči te istaknuo: „Raduje činjenica da u ovoj biskupiji, ali i diljem svijeta, postoje oni koji se danju i noću, bez prestanka klanjanju Bogu.

Što se tiče izlaganja Presvete Euharistije, pobliže je pojasnio što znači izlaganje, klanjanje, blagoslov, pohvala Božjem imenu te pohrana. 

Među zaključnim mislima izlaganja vlč. Hačka nalazi se i ona koja govori o tome da Gospodin poziva na budnost i molitvu. „I tu se krije tajna našeg klanjanja, svake naše molitve jer tada znamo da se i ostvaruje jedina Gospodinova želja jasno izražena u Svetom pismu: ‘hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (1 Tim 2,4)“.

Nakon predavanja uslijedilo je misno slavlje na početku kojeg je biskup Radoš kazao da je hrabrost upisati svoje ime među klanjatelje Trajnog euharistijskog klanjanja, obvezati se jedan sat u tjednu biti pred Gospodinom. „Milost je biti pred Njim i osjećati Njegovu blizinu, prepustiti svoj život da Ga on mijenja. Danas smo se okupili kako bismo Bogu zahvalili na hrabrosti i milosti, što nas vodi i jača“, rekao je biskup te pozdravio Udrugu apstinenata Varaždinske županije „Hrabrost“ te poručio kako i za njih želimo moliti da ustraju u hrabrosti i borbi da više ne konzumiraju alkohol. 

U homiliji je stavio nekoliko naglasaka na Ivana Krstitelja o kojem je bilo riječi u evanđelju. „On nam svojim životom pokazuje kakav treba biti Isusov učenik“, naglasio je. 

„Svaki susret s Bogom je zahvala na ljubavi koju gaji prema nama. Nismo je zaslužili, ali Bog nam je daje. Svaki susret s Njim na svetoj misi je put da nam promijeni nutrinu, da nam promijeni srce. Imamo idealnu priliku, savršenu školu – kapelu Trajnog euharistijskog klanjanja, tamo gdje sestre uršulinke imaju vrtić i osnovnu školu. Ako sebe doživimo da smo i mi u tom vrtiću, u osnovnoj školi, da smo Božja djeca, vjerujem da ćemo imati prostora za rast i sazrijevanje te da ćemo puno naučiti o Božjoj ljubavi, da ćemo mu znati zahvaliti i jednoga dana dobili diplomu. Baš onakvu kakvu je Ivan dobio od Isusa, kad mu je rekao da je najveći rođen od žene. Neka nas Gospodin tako odgaja da na kraju životnoga puta i za nas to posvjedoči“, zaključio je mons. Radoš. 

Na kraju mise biskup Radoš zahvalio je predavaču vlč. Hačku te klanjateljima na ustrajnosti jer „paze na svoj sat“, sat klanjanja za svoje obitelji, ali i za potrebe cijele Crkve. 

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje, a na kraju adventskog susreta za klanjatelja Trajnog euharistijskog klanjanja mons. Radoš zahvalio je Marti Kranjčec, koordinatorici Trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu, na zauzetosti i koordinaciji te joj poklonio knjigu „Tajna moga sina, Carlo Acutis, očima svoje majke“. Nekolicinu knjiga podijelio je i najmlađima među klanjateljima.