Bitno je postaviti si pitanje u kojem bismo stavu trebali moliti, jer je to jedan od ključnih aspekata molitve, a pomaže vjernicima otkriti korijene vlastitih praksi, naglašava portal Aleteia, koji otkriva od kuda potječe stav molitve sklopljenih ruku. Iako je taj stav najrašireniji, ipak je moguće vidjeti i kako neki ljudi mole raširenih ili prekriženih ruku, stoga valja promisliti i o tome od kuda potječe praksa molitve sa sklopljenim rukama.

Ovu smo praksu mnogi već naučili kao djeca. Jedan pojedinac u razgovoru s Aleteiom prisjećao se koje objašnjenje mu je dala časna sestra. “Moli sa skopljenim rukama prema gore kako bi tvoje molitve išle u raj. Moliš li tako da su ti ruke usmjerene prema dolje, ići će u pakao. A ako su sa strane, molitve će se razbježati po prostoriji”.

No u stvarnosti, praksa sklopljenih ruku seže puno dalje u prošlost i ima puno dublje značenje.

Naravno, to je vrlo naivno objašnjenje te postoji mogućnost i pogrešne dječje interpretacije. No u stvarnosti, praksa sklopljenih ruku seže puno dalje u prošlost i ima puno dublje značenje.

U židovskoj tradiciji postoje dokazi u Talmudu da su neki molili sklopljenih ruku u razdoblju nakon babilonskog sužanjstva, a čak su i nastavili nakon što je kršćanstvo utemeljeno. Prema tome tekstu, židovski mudrac u Babilonu Rabba (Abba ben Joseph, C. 280-352), bi tako molio. Stoga neki povjesničari vjeruju da su rani kršćani preuzeli tu praksu iz židovstva.

Neki pak tvrde da je taj stav nastao pod utjecajem rimske prakse koji su na taj način prikazivali podložnost. Kako navodi Aleteia, “religiozni su povjesničari smatrali da gesta sklopljenih ruku u znaku podložnosti proizlazi iz čina okovanja ruku zatvorenika s konopom. U starom Rimu je zarobljeni vojnik mogao izbjeći neposrednu smrt sklapanjem svojih ruku. U kasnijim su stoljećima podanici izražavali svoju odanost i odali počast vladarima na isti način. Iz toga se razvilo da je stav sklopljenih ruku označavalo priznanje tuđeg autoriteta i vlastitu podložnost tom autoritetu”.

Stav sklopljenih ruku kao izraz odanosti vidljiv je i danas za vrijeme svećeničkog ređenje kada biskup sklapa ruke svećeniku i upita ga obećaje li ga poštivati i slušati.

Drugi aspekt sklopljenih ruku je da kada to činimo, palci nam čine oblik križa te je možda i to jedan od razloga. Svi ovi aspekti čine gestu koja predstavlja odanost Bogu, usmjeravanje svojih molitava u raj i podsjetnik na Kristov križ. Iako kršćani nisu obvezni moliti sklopljenih ruku, ono je značajan stav s drevnim korijenima i dubokom simbolikom.

Foto: Cathopic