Tjedan dana nakon Božića, Crkva svečano slavi božansko majčinstvo Djevice Marije. Naravno, već smo je slavili na Božić jer Mariju ne možemo je odvojiti od njezinog Sina Isusa. Zbog toga stoljećima u zapadnoj liturgiji nije postojala posebna svetkovina kojom se slavilo Marijino božansko majčinstvo. Zbog toga je papa Pio XI. proširio ovu svečanost na sveopću Crkvu, kako bi bolje obilježio izvanrednu privilegiju Marije, Majke Božje. Doista, ona ima vrlo posebno mjesto u povijesti spasenja jer se po njoj i u njoj Sin Božji utjelovio da nas sve spasi, prenosi Aleteia.

Tjedan dana nakon Božića ujedno je i prvi dan Nove godine, a on je posvećen Mariji, Majci Božjoj. Svima nama bi to trebao biti poziv da sve želje povjerimo njoj, ali i sve ljude. Također nas poziva da se povjerimo njoj koja nam, bolje od bilo koga drugoga, može pomoći u pronalaženju istinske sreće tijekom svih 365 dana koji nam se otvaraju.

Djevica Marija vodi sve roditelje

Marija je Isusova majka, ali i naša majka. Tražimo neprestano njezinu pomoć u našoj roditeljskoj zadaći. Marija nije bila isključivo Majka Božja, ona je također bila majka kao i svaka druga, majka pravog dječaka “od krvi i mesa” o kojem se trebalo brinuti baš kao i za svakog drugog dječaka na Zemlji.

Kao i sve majke, Marija je pripremala obroke, prala i mijenjala dijete, učila ga hodati, pričati i sve ostalo. Znala je biti iscrpljena od svih poslova na kraju dana kao i druge majke. Život Svete obitelji očito nije bio ništa izniman ni drugačiji od ostalih obitelji. Ono što je bilo iznimno kod Svete obitelji bila je beskrajna ljubav kojom su Marija, Josip i Isus postigli sve počevši od običnih sitnica koje su ispunjavale njihove dane, baš kao što ispunjavaju i naše.

Marija nas uči da Bogu svakodnevno kažemo “da”

Marija, Majka Božja, prva je od svih stvorenja. Pa ipak, njezin je život potpuno diskretan i skroman, Marija se podvrgava s židovskom zakonu kao i sve druge žene. Ona se ne ističe. Na ulicama Nazareta, kod fontane, ništa je ne razlikuje od ostalih žena, nitko ne može pogoditi što je neobično u njezinom uobičajenom životu. Ona nas uči zauzeti svoje mjesto, bez hvalisanja talentima koje nam je Bog dao ili onima kojima je blagoslovio našu djecu. Marija nas uči da je jedino što je važno željeti Boga, reći mu “da” u svemu i svugdje, bez straha i veličanja sebe. Izgovaranje “da” ponekad nas može odvesti na izvanredne putove.

Marija zna da joj sve dolazi od Boga. Zbog toga je tako radosno slobodna. Marija nas uči kako prepoznati svoje darove, njegovati ih kako bismo urodili plodom, ali uvijek poniznog srca, srce onoga koji zna da sami nisu ništa i da sve što dobivaju dolazi od Boga.

Biti miran u svim okolnostima

Marija, Majka Božja, također je Božja kći i zna da je iznad svega voljena. Potpuno je sigurna u budućnost, usprkos tome što je čula Šimunovo proročanstvo u jeruzalemskom hramu: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” Zamislite da takvo proročanstvo čujete manje od dva mjeseca nakon rođenja djeteta. Ali Marija se nije dala poljuljati. Nije da je bila neosjetljiva, niti zatvorena od svojih majčinskih instinkta. Njezina reakcija kada je nakon tri dana traženja napokon našla Isusa otkriva njezinu zabrinutost za dijete.

Važno je naglasiti da vjera nije sredstvo za smirenje i da Marijina vjera uopće ne sprječava da pati poput svake majke. Marija uvijek ostaje uronjena u Boga pa je ništa ne uznemirava duboko u srcu. Sve se u njoj odvija na pozadini radosnog i neuništivog mira. Upravo taj mir možemo tražiti, početkom ove nove godine, za naše obitelji i cijeli svijet.