Prema novijim istraživanjima, slika u vlasništvu Benediktinskog samostana i crkve sv. Marije u Zadru pod nazivom Uznesenje Blažene Djevice Marije nastala je 1511. godine. Oltarna pala je naslikana temperom na drvu i veličine 246 x 137,5 cm. Kompozicija je podijeljena u dva dijela. U donjem dijelu su apostoli, svjedoci Marijina uznesenja na nebo, oko praznog, otvorenog mramornog sarkofaga, ukrašenog renesansnim vijencem od cvijeća, lišća i plodova.

Restauracija oltarne pale Uznesenja BDM / Foto: Ines Grbić

Slika se već 45 godina čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru.

Predstavljanje i restauracija te slike je zajednički projekt SICU-a Zadar i Restauratorskog odjela Zadar. Povijesno-umjetnički značaj te slike i njenog autora predstavila je kustosica SICU-a Zadar doc. dr. Ana Jordan Knežević, a restauratorsko radove opisala je Rita Perić, viši restaurator tehničar specijalist za štafelajno slikarstvo iz Restauratorskog odjela Zadar.

Ana Jordan Knežević: Slikar Luzzo je postigao realističan prikaz, profil čuđenja u Marijino uznesenje

„Prikaz apostola tipičan je za ikonografiju Uznesenja. Apostoli u čuđenju promatraju Marijino uznesenje na Nebo. Istaknut je psihološki moment slike, što je utjecaj velikih majstora visoke renesanse. Vrlo su realistično oslikani izrazi lica apostola, a prikaz apostola skoro kiparski. To je venecijanska slikarska škola. Apostoli su u komunikaciji i gestama iskazuju čuđenje u Marijino uznesenje“, istaknula je dr. Knežević, dodavši kako se u ikonografiji Zapada uvijek naglašava uznesenje Bogorodice dušom i tijelom.

U gornjem dijelu kompozicije skupina anđela nosi Bogorodicu na nebo. „Dva anđela joj pridržavaju plašt, a treći joj stavlja krunu na glavu. Marija kleči na jednom koljenu i skida pojas koji će spustiti apostolima. Prvenstveno se misli na apostola Tomu koji se nalazi u donjem dijelu slike. Inače, motiv Bogorodice i nevjernog Tome posebno je zaživio u umjetnosti 12. st. kad se razvija štovanje relikvija Bogorodičinog pojasa, posjetila je dr. Knežević.

Gornji dio oltarne pale / Foto: Ines Grbić

Slika je iznimno značajan rad i zbog toga što su djela koja se pripisuju Luzzu rijetka.

Jedina Luzzova potpisana slika je pala Bogorodica između sv. Viktora i sv. Stjepana u Berlinu. „Taj potpis je bio ključan da se i zadarska oltarna pala Uznesenje Marijino pripiše Lorenzu Luzzu. Potpis u dnu slike tijekom restauracije 1970.-ih godina bio je uklonjen u Hrvatskom restauratorskom zavodu, no naknadno je vraćen pa se sada zna da se radi o Luzzu. Naime, na sredini pri dnu slike nalazi se potpis slikara: Laure (n) tius: Lu(cius) Feltri (nus) fec (it), koji je prije bio pogrešno čitan, pa je djelo pripisivano Rafaelovom učeniku Francescu Fattoriju. No, Sergio Claut je 1981. g. reinterpretirao potpis i sliku pripisao Lorenzu Luzzu“, istaknula je dr. Knežević. Luzzu se pripisuje još jedna slika u SICU Zadar – Bogorodica s Djetetom, odnosno Gospa od Dubovice, koja je izložena pokraj Uznesenja Marijina. Luzzo je i autor slike sv. Stjepana u crkvi sv. Šime u Zadru, jedne slike na Silbi te slike Bogorodica s Djetetom između sv. Roka i sv. Sebastijana iz crkve sv. Mihovila u Trogiru koja se sada nalazi u katedrali u Trogiru.

Foto: Hrvatski restauratorski zavod

Luzzo se spominje 1511. godine u Zadru i smatra se da je bio rođeni Zadranin

Slikar Lorenzo Luzzo, poznati umjetnik 16. st. bio je pod utjecajem venecijanskog slikarstva 16. st. O njegovom životu ima malo podataka. Luzzo je rođen 1484. ili 1485. g. u Zadru, gdje je njegov otac Bartolomej bio gradski liječnik. Umro je 1526. ili 1527. g. u Veneciji ili Zadru. Bio je zvan Zarotto (Zadranin) i Morto da Feltre. Spominje se i 1512. g. kada je zaključena parnica između slikara Nicole Brazza iz Pise i Lorenza Luzza. U toj parnici je sudjelovao i Federico Grisogono (1472.-1538.), hrvatski renesansni liječnik“ rekla je dr. Knežević.

U radovima Luzza mogu se prepoznati utjecaji Tiziana, Rafaela, Sebastiana del Piomba i Giorgionea

„Kompozicija i figuralika zadarske oltarne pale iz prve četvrtine 16. st. ima sličnosti s istoimenom oltarnom palom mletačkog slikara Palme starijeg. U slici Uznesenje Marijino do izražaja dolazi tonsko slikarstvo i kolorit blagih sjenčanja što potvrđuje da je Luzzo bio pod utjecajem velikih majstora visoke renesanse. Utjecaj Giorgionea vidljiv je u tonskom slikarstvu i senzibilitetu za prostor i krajolik što je Luzzo primijenio na slici Uznesenje Marijino.

Poznata je Tizianova oltarna pala Uznesenje Marijino. Smatra se da je tom slikom napravljena prekretnica u prikazu ikonografije Uznesenja, jer tu Bogorodica ulazi sama u slavu, dok je kod nas ona nošena, nose je anđeli. Na Luzza je utjecala venecijanska slikarska škola 16. stoljeća. Smatra se da je Luzzo od Rafaela preuzeo donji dio slike gdje su prikazani apostoli pokraj otvorenog sarkofaga“, rekla je dr. Knežević.

Rita Perić: Slika sada sasvim drugačije djeluje, sada boje dolaze do izražaja

Slika je restaurirana u Restauratorskom odjelu u Zadru od 2013. do 2019. g. pod vodstvom Jadranke Baković koja je trajala šest godina. „Učinila je fantastičan posao. Slika sada sasvim drugačije djeluje. Boje dolaze do izražaja, jasnija je situacija, cijela forma je umirena. Vrijedilo je to učiniti za tako vrijednu umjetninu“, istaknula je Perić.

Slika je iznimno vrijedna i važna za zadarsko područje, ali i na nacionalnoj razini, jer se radi o vrlo poznatom slikaru iz doba renesanse. Slika je u jednom trenutku išla na izložbu u Zagreb. Trebala je biti demontirana iz postava u SICU-a pa se odlučilo da bi se mogla ponovno restaurirati da joj se vrati izvorni sjaj“, rekla je Rita Perić.

Novi konzervatorsko-restauratorski radovi od 2013. g. učinjeni su laboratorijskim analizama te snimanjima tehnikama RTG, UV i IC reflektografije. „Uklonjeni su slojevi starog potamnjelog laka i retuša te debeli sloj voska. Izvedena je konsolidacija nestabilnih površina slikanog sloja i šupljina drvene osnove. Rekonstrukcija mehaničkih oštećenja izvedena je s više vrsta preparacije koje su prilagođene površini slikanog sloja. Retuš je izveden u podsliku gvaš bojama hladnog kromatskog spektra te završno lakirnim bojama. Rekonstruirani su i završni lazurni slojevi izvorne boje koji su bili oštećeni nekontroliranim čišćenjem u prethodnim intervencijama na slici i oksidacijom pigmenata. Ujednačene su nove plohe boje s originalnim slikanim partijama i nanesen je završni lak“, opisala je Perić.

Predstavljena restaurirana oltarna pala Uznesenje Marijino iz 16. stoljeća / Foto: Ines Grbić

Višegodišnje konzervatorsko-restauratorske radove na slici Uznesenje Marijino financiralo je Ministarstvo kulture i medija RH