Budi dio naše mreže

Preminuli vlč. Tomislav Radišić primjer je zauzetog svećenika koji je u mirovini, nakon smrti brata župnika još jednom podmetnuo leđa. „Možemo Bogu zahvaljivati za takve svećenike“, poručio je nadbiskup Đuro Hranić.

/ mbl

„Iza vrata smrti čekaju nas dobri Bog i njegov sin Isus Krist koji ne traže od nas prikupljene diplome, zahvalnice, imenovanja i promaknuća skupljena tijekom našega života nego nas pitaju:

Jesmo li kome svojom službom obrisao suzu i vratio nadu, jesam li opraštao i pomagao te volio ljude koje mi je Božja Providnost dovodila na moj životni put?“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji je predvodio sprovodne obrede i misu zadušnicu.

Izrazio je nadu da je pokojnik već u Očevom zagrljaju jer je čitav život proveo u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Put do svećeništva

Tomislav Radišić rođen 21. listopada 1930. godine u Grljevićima kod Ljubuškog u Hercegovini. Preminuo je 1. srpnja 2025., u 95. godini života i 71. svećeništva. Jedno je vrijeme bio najstariji svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu. Kada su komunističke vlasti nacionalizirale Franjevačku gimnaziju, maturu je položio 1953. u Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu.

Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije ga je 5. lipnja 1955. godine zaredio sarajevski nadbiskup Marko Alaupović.

Godine svećeničkog služenja

Prva svećenička služba bila je služba duhovnog pomoćnika u Župi sv. Mihaela, arkanđela, u Duvnu, a potom u Župi sv. Ivana Krstitelja u Konjicu, gdje je ostao četiri godine. Nakon toga je kroz četiri godine bio župnik u Župi Srca Isusova u Kongori, potom četiri godine u Župi sv. Franje Asiškog u Bukovici te godinu dana u Župi sv. Antuna Padovanskog u Šuici.

Iz Šuice je otišao na službu vikara u Župi sv. Vlaha u Slanom. Nakon godine dana imenovan je i upraviteljem Župe sv. Marije Magdalene u Banićima. Svećeničku službu u Hercegovini zaključio je službom vikara u Župi Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Posušju.

Vlč. Tomislav Radišić

Nakon 19 godina svećeništva, svoj svećenički put je 1974. godine nastavio inkardinacijom u tada Đakovačku ili Bosansku i Srijemsku biskupiju. Imenovan je najprije župnikom Župe sv. Filipa i Jakova, apostola, u Odvorcima, a potom je poslan u Srijem, gdje je preuzeo službu župnika u Župi sv. Terezije od Djeteta Isusa u Beški i vjerno je vršio punih 11 godina.

Uz tu službu, privremeno je godinu dana upravljao Župom sv. Ane u Maradiku. Posljednja župnička služba, prije umirovljenja 1995. godine, bila je u Župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima.

Svećenička ljubav prema Bogu, Crkvi i čovjeku nije prestala ni nakon umirovljenja

Naslijedio je brata u službi – i ostao župnik 10 godina

No, njegova svećenička ljubav prema Bogu, Crkvi i čovjeku nije prestala ni nakon umirovljenja. Tijekom kratkog posjeta svome bratu župniku dviju župa na Dugom Otoku u Zadarskoj nadbiskupiji, Župe Gospe od Karmela u Savaru i Župe svetih Kuzme i Damjana u Brbinju, iznenada mu umire brat.

Na molbu zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, njegova privremena zamjena pokojnog brata od nekoliko dana, protegnula se u desetogodišnju župničku službu. Tijekom pet godina bio je i dugootočki dekan.

Pastoralno aktivan i u mirovini

Po povratku 2005. godine u Đakovo u zasluženoj mirovini i dalje ostaje pastoralno aktivan.

Kroz deset godina revno je vršio službu misnika, ispovjednika i duhovnika u Domu za starije i nemoćne osobe u Đakovu.

Osim što je kao svećenik odlazio u dom i ondje dijelio sakramente, on je obilazio ljude, s njima razgovarao, za njih se zanimao, s ljubavlju ih slušao, s njima se šalio i poklanjao im ne samo svoje vrijeme, nego i svoju ljudsku dobrotu, toplinu te velikodušno i požrtvovno svećeničko srce. I sve to u skladu s Isusovom uputom: Besplatno primiste, besplatno dajte!

Poklanjao im je svoje vrijeme, ali i svoju ljudsku dobrotu, toplinu te velikodušno i požrtvovno svećeničko srce

Uz to je sve do nedavno bio i revan vrtlar u dvorištu Bogoslovnog sjemeništa i Svećeničkoga doma, u kojemu je provodio svoje umirovljeničke dane.

Oni koji su ga poznavali pamte ga uvijek dobro raspoloženog, vedrog, strpljivog, punog ljubavi i poštovanja prema Bogu i onima koje je susretao sve do posljednjeg daha u utorak 1. srpnja.

Nadbiskup Hranić prenio je svoju zadivljenost jednostavnošću i skromnošću vlč. Radišića. Iz njegove oporuke istaknuo je njegovu zahvalnost Bogu za svoj život i svima onima od kojih je primio dobar odgoj. U njoj je napisao da nema štednih knjižica, automobila, nekretnina ili bilo kakvih vrijednih pokretnina. Ono malo ušteđevine namijenio je za plaćanje gregorijanskih misa, a ostalo neka se prema biskupijskim pravilima raspodijeli kome što pripada.

U oporuci je sve zamolio da mu oproste

Na koncu oporuke je sve zamolio da mu oproste istaknuvši da je on već davno svima sve oprostio te se preporučio u molitve osobito svećenicima u Svećeničkom domu s kojima je živio. „Jedan uistinu lijep, smiren, skladan, Bogu do kraja predan, svećenički život.

„Možemo Bogu zahvaljivati za takve svećenike“, zaključio je nadbiskup.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja