Počela je Katehetska zimska škola koja se u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje održava 20. i 21. veljače u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu o temi „Čovjek i svijet u Božjem naumu. Putovanje kroz biblijsku antropologiju”. Na ovogodišnjoj Katehetskoj školi sudjeluje 300-injak vjeroučitelja i vjeroučiteljica u osnovnim školama.

Na početku je okupljene vjeroučitelje pozdravio predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK mons. dr. sc. Ivica Pažin, napominjući kako su se vjeroučitelji „odmaknuli” dva dana iz svakodnevice, ne kako bi ju zaboravili, nego kako bi ju bolje razumjeli.

„Da bismo, barem na trenutak, u ponuđenim predavanjima i radionicama mogli zajedno pronaći i iskusiti smisao svega što se oko nas događa. I premda ova Katehetska škola postavlja najprije pitanje: što je čovjek?, kao vjeroučitelji ne želimo razmišljati samo o čovjeku. Naša nas razmišljanja vode prema Bogu i čovjeku, jer smo svjesni da jedan pripada drugomu, te da jedan ne može bez drugoga. Unatoč svemu i usprkos svemu!

Odmakom od svakodnevnoga, kako bismo svakodnevicu bolje razumjeli, činimo i prve korake predstojećega korizmenog vremena, koje ništa drugo ne želi nego nas iznova staviti pred ispit našega čovještva, ali i našega odnosa prema vjeri i prema Bogu”, napomenuo je predstojnik.

Ljubav prvoga početka, ona između Boga i čovjeka, nije prestala živjeti do danas.

Nadalje, dr. sc. Pažin je podsjetio kako vjeroučitelji nisu niti smiju biti drugačiji od drugih kolega nastavnika. „Još manje smo bolji ili plemenitiji, zbog poziva koji njegujemo u nama i koji nas svakodnevno poziva sjetiti se da smo u ime Boga na mjestu na kojemu upravo jesmo i na kojemu trebamo biti. Ali upravo nas ta činjenica čini ipak drukčijima. Mi nismo sami. Ljubav prvoga početka, ona između Boga i čovjeka, nije prestala živjeti do danas. Želim nam svima da se u ozračju te ljubavi međusobno obogaćujemo darovima, koje svatko od nas nosi u sebi”.

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, uveo je u rad Katehetske zimske škole, navodeći kako ovogodišnja tema „nas treba pratiti i u svakodnevici našega života” te „upućuje i na predvečerje našega postojanja. Zbog toga je riječ putovanje prava riječ, kojom se može dočarati i važnost razmišljanja o ovoj temi”.

Katehetska sadašnjost je uronjena u svoju povijest i nošena je istodobno i svojom vlastitom poviješću.

Pitanje što je čovjek, kazao je nadbiskup, ostaje trajni i uvijek otvoreni izazov i pitanje. „Sve što kao kršćani znamo o čovjeku, znamo najprije iz izvora, iz kojega je potekao ljudski život; iz izvora, u koji smo i dan danas uronjeni. Taj se izvor zove i jest Bog, koji čovjeka stvara na svoju sliku i priliku. Da je Bog uvijek bio uz čovjeka u povijesti njegova putovanja, te da je taj isti Bog uvijek s čovjekom razgovarao na način, kako je to čovjek bio sposoban razumjeti, poučava nas Sveto Pismo”.

„Vjeronauk u školi, ni sveukupno katehetsko djelovanje te katehetska sadašnjost, ne počinju uvijek iznova, od nulte točke. Katehetska sadašnjost je uronjena u svoju povijest i nošena je istodobno i svojom vlastitom poviješću. Naravno, kao takva, ona je pritisnuta i hipotekom svoje vlastite povijesti”, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup.

Naša nas razmišljanja vode prema Bogu i čovjeku, jer smo svjesni da jedan pripada drugomu, te da jedan ne može bez drugoga.

Kako je napomenuo mons. Hranić, samo neke odgovore na pitanje kako Bog progovara i razgovara s čovjekom će sudionici moći pronaći u sadržajima radionica Katehetske škole. Tu školu, rekao je nadbiskup Hranić, vidi „kao putokaz na suvremenom putovanju Boga i čovjeka”.

„To je putovanje davno započelo u Bogu. Iz njegove ljubavi nastaje čovjek. Ta je ljubav započela izrazom: ‘I reče Bog!’ Koristeći naš skromni govor, Bog je ušao u naše vrijeme. Upravo se koristeći našim govorom, na neki je način osudio sâm sebe da uvijek ostane ‘nedovršena simfonija’. No, možda je to i dobro! Katehetski gledano, to je samo znak da i u ovome vremenu smijemo tražiti nove načine govora o Njemu, ali i nove oblike razgovora s Njim!

Ako ne pokušamo dokučiti te odgovore, na koja imaju pravo i naša djeca i mladi, naši vjeroučenici, onda niti mi, a niti oni, neće biti u mogućnosti razgovarati s Njim”.