Komentirajući Evanđelje o Isusovom preobraženju kazao je da moliti ne znači pobjeći od životnih poteškoća i da svjetlo vjere ne služi tome da u nama stvori neki lijepi duhovni osjećaj. Isus nas vraća u dolinu, među našu braću i u svakodnevni život, da upalimo svjetla u srcima ljudi, da budemo svjetiljke Evanđelja koje donose malo ljubavi i nade.

“Ponekad se dogodi da prolazimo kroz tamne trenutke u osobnom, obieljskom i društvenom životu i da se bojimo kako nema izlaza. Osjećamo se prestravljeno pred velikim zagonetkama poput bolesti ili pred misterijem smrti. Na istom putu vjere često se spotaknemo kad se susretnemo sa skandalom križa i zahtjevima Evanđelja koje nas poziva da da provedemo život u služenju i da ga izgubimo u ljubavi umjesto da ga sačuvamo za sebe. Potreban nam je, stoga, drugačiji pogled, svjetlo koje osvjetljava u dubini misterij života i koji nam pomaže da nadiđemo naše sheme i kriterije ovog svijeta.”

Pozvani smo uspeti se na brdo i promišljati o ljepoti Uskrsloga koji baca tračke svjetlosti u sve djeliće našega života.

“No, ipak budimo oprezni. Ovaj lijepi osjećaj ne smije postati duhovna lijenost. Ne možemo ostati na brdu i uživati sami u tom trenutku blaženstva. Moramo se čuvati duhovne lijenosti. Isus nas vraća u dolinu, među naš svakodnevni život, među našu braću i sestre”.