Podaci su to iznijeti na Okruglom stolu na temu ovisnosti o tehnologiji koji je organizirala Humanitarna organizacija Zajednica Susret u Tribinama Grada Zagreba. Ujedno je time završena osmomjesečna kampanja „Neću biti ROBoT“ započeta u svibnju ove godine s ciljem osvještavanja problema ovisnosti o mobitelima, računalima, ekranima i slično. Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom i utemeljiteljem Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), čiji je najpoznatiji projekt Djeca medija, dr. sc. Danijelom Labašem.

Labaš je u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu roditeljima poručio da ne podlegnu nikakvom pritisku, ni medija ni društva. “Mediji imaju veliku vrijednost, ali ih trebamo prilagoditi potrebama svog djeteta i potrebama svog obiteljskog života, a ne smije biti obratno – da nam mediji stvaraju agendu. Niti bi nam društveni pritisak smio određivati koje ćemo vrednote prenositi svojoj djeci”, ističe naš sugovornik i jedan od sudionika navedenog Okruglog stola. Dodao je da roditeljima preporuča da djetetu mobitel kupe što kasnije, u dobi kad se s djetetom već može razgovarati i upozoriti ga na neke štetne i manje pozitivne medijske sadržaje koje bi trebalo izbjegavati.

Roditelji su svojoj djeci uzor i primjer medijskih navika

Foto: Pixabay

“Roditeljima treba reći i da ne trebaju poticati djecu na korištenje društvenih mreža, jer su roditelji svojoj djeci uzor i primjer. Ako su roditelji stalno na društvenim mrežama, ako postavljaju svoje obiteljske fotografije na svojim profilima, time govore i o svom medijskom ponašanju odnosno medijskim navikama, a njihova djeca to primjećuju, prate i žele činiti isto što čine mama i tata”, naglašava Labaš.

Predsjednik DKMK-a ističe da ako je dijete na društvenim mrežama, a to, kaže, nipošto nije preporučljivo prije nego dijete navrši 13 godina, treba pratiti dijete svakodnevno, dogovoriti s njim što se može, a što ne može objavljivati na društvenim mrežama, učiti ga pravilima lijepog ponašanja u virtualnom svijetu kao što ga se uči pravilima ponašanja i u svakodnevnom realnom životu.

“I poticati dijete da bude što manje uz mobitele i medije te svoje slobodno vrijeme koristi kreativno i u druženju s prijateljima, izlascima, čitanju knjiga i svim onim aktivnostima koje nas mogu veseliti poput igre”, kaže Labaš i dodaje: “Uvijek naglašavamo da djecu treba poticati koristiti medije u odgojno-obrazovne svrhe. Međutim, postoje dvije stvari o kojima se najviše govori u kontekstu negativnosti novih medija – virtualno nasilje i prekomjerna upotreba novih medija, odnosno ovisnost o medijima. Što se virtualnog nasilja tiče, ono najčešće počinje sitnim zadirkivanjem koje se kasnije može pretvoriti u ozbiljan problem.”

Prekomjerno korištenje novih medija višestruko je štetno u razvoju djece

Roditelj kod djeteta vrlo jednostavno može primijetiti da se radi o prekomjernoj upotrebi novih medija, kaže Labaš. Dijete će pokazivati određenu frustraciju ako mu se medij uskrati, često će govoriti neistinu o tome koliko je vremena provelo pred ekranima, imat će i neke druge simptome kojima će pokazivati nelagodu, primijetit ćemo i da je dijete vidno umornije. Klinički psiholozi kažu da može doći i do promjena u ponašanju, čak i u fizičkom izgledu, dijete se naglo udeblja ili smršavi, a poznat je i sindrom karpalnog kanala odnosno poteškoće s kažiprstom, s cijelim dlanom zbog čestog „skrolanja” mišem, kratkovidnost te drugi slični simptomi, upozorava naš sugovornik.

Sve su češća ozbiljna znanstvena istraživanja koja govore o još jednoj negativnoj pojavi, a to je tzv. digitalna demencija odnosno nedostatak koncentracije, nemogućnost usredotočenja na sadržaj duže vrijeme, jer novi mediji pružaju strahovito brze izmjene sadržaja. “A to dovodi i do određene površnosti jer djeca počinju miješati informaciju koju su saznali u novim medijima sa znanjem koje nisu ničime utvrdili”, ističe Labaš.

Djeca mogu provoditi najviše dva i pol sata dnevno uz tehnologije

Zajednica Susret kampanjom „Neću biti ROBoT““ skreće pozornost na vrijeme koje djeca, mladi i odrasli provode uz razne tehnologije i sve što nam one omogućavaju. “Jedna od značajnijih stvari koju nam tehnologije daju je igra što zasigurno i jest jedna od osnovnih  životnih  potreba. No ovom kampanjom se ne borimo protiv play stationa, igrica, a posebno ne protiv računala i interneta jer je njihova potreba u današnjem društvu neupitna, ali upozoravamo na vrijeme koje dijete provede uz tehnologije. Prema mišljenju stručnjaka to je najviše  dva i pol sata dnevno, a sve više od toga može biti štetno“, izjavila je Miroslava Rožanković, voditeljica kampanje iz Humanitarne organizacije „Zajednica Susret“.