U Italiji i mnogim zemljama svetkovina Tijela i Krvi Kristove slavi se u nedjelju pa je Sveti Otac nagovor prije molitve Anđeoskog pozdravljenja posvetio Isusovom čudu umnažanja kruhova i riba.

„Znamo da je u korijenu svakog međuljudskog dijeljenja jedno veće, koje mu prethodi: Božje dioništvo s nama. On, Stvoritelj, koji nam je dao život, da bi nas spasio, zatražio je od jednog svojeg stvorenja da mu bude majka, da mu podari krhko, ograničeno, smrtno tijelo, poput našeg, i povjerio joj se poput djeteta.

Svetkovina Tijelova / Foto: Župa NBDM Velika Gorica

Tako je do kraja podijelio s nama naše siromaštvo, odlučivši otkupiti nas posluživši se upravo s ono malo što smo mu mi mogli dati.“

Bog se sjedinjuje s nama primajući s radošću ono što donosimo.

Papa je naglasio kako nas i najmanji dar, kada je iskren i nesebičan, može duboko povezati s drugima, baš kao što se to događa u Euharistiji, gdje Bog prima ono što mu donosimo i pretvara ga u otajstvo spasenja.

„Bog se sjedinjuje s nama primajući s radošću ono što donosimo i poziva nas da se s njim sjedinimo primajući i s jednakom radošću dijeleći njegov dar ljubavi.“ Podsjetio je i na riječi svetog Augustina: „zrnja pšenice, koje se sabere […] oblikuje jedan kruh, tako se u slozi ljubavi oblikuje jedno Kristovo tijelo“ (Sermo 229/A, 2).

Čovječanstvo vapi i zaziva mir

Papa Lav XIV. uputio je snažan apel, u svjetlu „alarmantnih vijesti“ s Bliskog istoka nakon američkog bombardiranja triju iranskih nuklearnih lokacija i Teheranova brzog raketnog odgovora na izraelske gradove. Prenosimo njegovu poruku u nastavku:

Neprestano pristižu alarmantne vijesti s Bliskog istoka, posebno iz Irana. U ovim dramatičnim prilikama, koje uključuje Izrael i Palestinu, postoji opasnost da svakodnevna patnja stanovništva bude zaboravljena, posebno u Gazi i drugim područjima, gdje dopremanje odgovarajuće humanitarne pomoći postaje sve hitniji problem.

Danas više nego ikad, čovječanstvo vapi i zaziva mir. To je vapaj koji zahtijeva odgovornost i razum i ne smije se ugušiti tutnjavom oružja i retoričkim govorom koji potiče sukob. Sve članice međunarodne zajednice imaju jednu moralnu odgovornost: zaustaviti tragediju rata, prije nego što postane ponor bez dna. Ne postoje „daleki“ sukobi kad je u pitanju ljudsko dostojanstvo.

Rat ne rješava probleme, već ih pojačava i stvara duboke rane u povijesti narodâ, za koje trebaju proći generacije i generacije da bi zacijelile. Nijedna oružana pobjeda neće moći nadoknaditi bol majki, strah djece, ukradenu budućnost.

Neka se diplomacijom ušutka oružje! Neka narodi grade svoju budućnost djelima mira, a ne nasiljem i krvavim sukobima!