„Ponekad, na kraju dana ispunjenih aktivnostima, osjećamo se praznima. Zašto? Zato što nismo strojevi: imamo 'srce' – štoviše, možemo reći da mi jesmo srce“, poručio je papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji.
„Ljudski je život obilježen stalnim kretanjem koje nas potiče na djelovanje, na rad. Danas se posvuda traži brzina u postizanju optimalnih rezultata na najrazličitijim područjima.
Na koji način Isusovo uskrsnuće rasvjetljuje ovu dimenziju našega iskustva?
Kada budemo sudjelovali u njegovoj pobjedi nad smrću, hoćemo li se odmoriti?
Papa na Općoj audijenciji 17. prosinca 2025. / Foto: Vatican Media
Vjera nam govori: da, odmorit ćemo se. Nećemo biti neaktivni, nego ćemo ući u Božji počinak, koji je mir i radost.
No, trebamo li samo čekati ili nas to može promijeniti već sada?
Isus prosvjetljuje užurbani život ljudi
Zauzeti smo mnogim aktivnostima koje nas ne čine uvijek zadovoljnima. Mnogi naši postupci vezani su uz praktične, konkretne stvari. Moramo preuzimati odgovornost za brojne obveze, rješavati probleme, nositi se s naporima.
I Isus se uključivao u život i u susret s ljudima, ne štedeći se, nego se darujući do kraja.
Pa ipak, često osjećamo kako pretjerano djelovanje, umjesto da nam donese ispunjenje, postaje vrtlog koji nas omamljuje, oduzima nam vedrinu i sprečava nas da uistinu živimo ono što je najvažnije za naš život.
Papa na Općoj audijenciji 17. prosinca 2025. / Foto: Vatican Media
Tada se osjećamo umorni, nezadovoljni: vrijeme se, čini se, raspršuje u tisuće praktičnih stvari koje, međutim, ne rješavaju konačni smisao našega postojanja. Ponekad, na kraju dana ispunjenih aktivnostima, osjećamo se praznima.
Zašto? Zato što nismo strojevi: imamo „srce“ – štoviše, možemo reći da mi jesmo srce.
Srce je simbol cjelokupne naše ljudskosti, sažetak misli, osjećaja i želja, nevidljivo središte naše osobe. Evanđelist Matej poziva nas da razmislimo o važnosti srca, prenoseći ove prekrasne Isusove riječi: «Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce» (Mt 6,21).
Pravo blago?
Dakle, u srcu se čuva pravo blago, a ne u zemaljskim sefovima, ne u velikim financijskim ulaganjima koja su danas, više nego ikada, pomahnitala i nepravedno koncentrirana, idolizirana po krvavoj cijeni milijuna ljudskih života i razaranja Božjega stvorenja.
Papa na Općoj audijenciji 17. prosinca 2025. / Foto: Vatican Media
Važno je promišljati o tim stvarima, jer u mnogim obvezama s kojima se neprestano suočavamo sve više izranja rizik raspršenosti, a katkad i očaja, gubitka smisla, čak i kod ljudi koji se naizgled smatraju uspješnima.
Nasuprot tomu, čitati život u svjetlu Uskrsa, gledati ga zajedno s Uskrslim Kristom, znači pronaći pristup samoj biti ljudske osobe, našemu srcu: cor inquietum – nemirno srce.
Tim pridjevom „nemirno“ sveti Augustin pomaže nam razumjeti polet ljudskoga bića usmjerenog prema svome punom ispunjenju.
Cjelovita rečenica upućuje na početak Ispovijesti, gdje Augustin piše: «Gospodine, za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi» (I, 1,1).
Papa na Općoj audijenciji 17. prosinca 2025. / Foto: Vatican Media
Nemir je znak da se naše srce ne kreće nasumce, neuredno, bez cilja ili svrhe, nego je usmjereno prema svojem konačnom odredištu, onome „povratku kući“.
A istinsko pristanište srca ne sastoji se u posjedovanju dobara ovoga svijeta, nego u postizanju onoga što ga može potpuno ispuniti, a to je ljubav Božja, ili bolje rečeno:
Bog koji je Ljubav.
Papa na Općoj audijenciji 17. prosinca 2025. / Foto: Vatican Media
To se blago, međutim, nalazi jedino ljubeći bližnjega kojega susrećemo na putu: braću i sestre od krvi i mesa, čija prisutnost potiče i propituje naše srce, pozivajući ga da se otvori i daruje.
Bližnji te traži da usporiš, da ga pogledaš u oči, ponekad da promijeniš plan, a možda i da promijeniš smjer.
Dragi moji, evo tajne kretanja ljudskoga srca: vratiti se izvoru svoga bića, kušati radost koja ne prolazi, koja ne razočarava. Nitko ne može živjeti bez smisla koji nadilazi prolazno, ono što prolazi. Ljudsko srce ne može živjeti bez nade, bez svijesti da je stvoreno za puninu, a ne za manjak.
Isus Krist, svojim Utjelovljenjem, Mukom, Smrću i Uskrsnućem dao je čvrst temelj toj nadi. Nemirno srce neće biti razočarano ako uđe u dinamiku ljubavi za koju je stvoreno.
Trg sv. Petra / Foto: Vatican Media
Pristanište je sigurno: život je pobijedio i u Kristu će nastaviti pobjeđivati u svakoj smrti svakodnevice.
To je kršćanska nada: blagoslivljajmo i uvijek zahvaljujmo Gospodinu koji nam ju je darovao“, poručio je papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji u srijedu 17. prosinca na katehezi u sklopu ciklusa „Isus Krist naša nada“ naslovljenu „Uskrsnuće Kristovo i izazovi suvremenoga svijeta“ o temi „Uskrs kao pristanište nemirnoga srca“.
Pozdrav bolesnicima
Inače, Sveti Otac posjetio je bolesnike u Dvorani Pavla VI. prije Opće audijencije i uputio im pozdrave i blagoslov:
„Na današnji dan htjeli smo vas malo zaštititi od vremenskih neprilika, ponajprije od hladnoće… Ne pada kiša, ali ovako vam je možda ipak malo ugodnije. Poslije ćete moći pratiti audijenciju na zaslonu, ili, ako želite, možete i izaći, no iskoristimo ovaj mali, pomalo osobniji susret, ovako, da vas pozdravim, da vam udijelim blagoslov Gospodnji i ujedno čestitku.
Papin susret s bolesnicima / Foto: Vatican Media
Već smo blizu božićnih blagdana i želimo moliti Gospodina da vas prati radost ovoga božićnog vremena: vas, vaše obitelji, vaše najmilije, te da uvijek budete u Gospodnjim rukama, s povjerenjem i s ljubavlju koju nam samo Bog može dati.“