Nadbiskup Foley, koji je bio na čelu Papinskog vijeća za sredstva društvenog komuniciranja, već je bio registrirao domenu-sufiks „.va“ isključivo za uporabu Svete Stolice.

Iako je internet tada tek bio u povojima, pretraživanja uključujući riječ „Vatikan“ već su vodila do mrežnih stranica koje nisu imale nikakve veze sa Svetom Stolicom. Zadržavajući sufiks „.va“ za isključivu uporabu Vatikana, mons. Foley želio je uvjeriti korisnike interneta da je svaka mrežna stranica koja ga koristi doista službena i stoga pouzdana.

Tako je tadašnji rimski prvosvećenik sv. Ivan Pavao II. dao postaviti šest sandučića (podijeljenih prema jezicima) za elektroničku poštu na mrežnoj stranici Vatikana, a njegova adresa elektronske pošte bila je john_paul_ii@vatican.va.

Od Božića 1995. vatikanska mrežna stranica omogućila je pristup Vatikanskim muzejima, Vatikanskoj knjižnici, Katekizmu, svim papinskim dokumentima i mnogim izvorima crkvene povijesti, umjetnosti, tehnologije…

Stranica koja zaprima (doslovno) milijune posjeta dnevno nalazi se na trima glavnim serverima nazvana po biblijskim anđelima Mihaelu, Rafaelu i Gabrijelu. Budući da se grčka riječ ἄγγελος (anđeo) prevodi doslovno kao glasnik, činilo se prikladnim servere nazvati tako.

Ubrzo su sandučići elektroničke pošte bili puni mailova ljudi koji su željeli korespondirati s Papom. I premda sam Papa te sandučiće s pristiglom poštom zapravo nikada nije provjerio, poruke elektronske pošte su se ispisivale i slale u Apostolsku palaču kako bi se pokazale Svetom Ocu u posebnim prilikama.

Tako je Ivan Pavao II. bio prvi papa koji je koristio elektronsku poštu. Kao odlučan pobornik, ne samo vatikanske mrežne stranice, nego i čitavog interneta, čak je u studenom 2001. poslao apostolsko pismo biskupima Australije i Novog Zelanda, nedugo nakon Biskupske sinode u vezi s Crkvom u Oceaniji. Umjesto da pismo jednostavno pošalje običnom poštom (kao što je do tada bilo uobičajeno), tada 81-godišnji Papa poslao je dokument odmah, putem elektroničke pošte.