Donosimo tekst objavljen na Radiju Vatikan:

Svi oni koji su imali određeni problem obratili bi mu se (don Enricu Pozzoliju), u uvjerenju da će on učiniti sve da pruži pomoć. Ocu Pozzoliju smo se obraćali i kad nam je trebao savjet.

Otac Pozzoli imao je osjećaj za stvarnost. A kad bi se dogodilo nešto neobično, imao je osobit način izražavanja. Stavio bi ruku na vrh glave i počešao je sa svojih pet prstiju, govoreći “canastos…!” To je bila njegova jedina gesta nestrpljenja. Bio je čovjek izrazito nadaren zdravim razumom, što se isticalo u brojnim savjetima koje je davao ljudima. Zbog toga su ga svi jako cijenili.

Provodio je sate i sate u ispovjedaonici i tijekom godina postao je referentna točka za sve salezijance u Buenos Airesu i okolnim zajednicama. Isto je bio i brojnim dijecezanskim svećenicima. Povremeno je išao ispovijedati i sestre Marije Pomoćnice. Bio je uistinu veliki ispovjednik.

Nakon što sam odlučio postati svećenik (prvi kojem je Jorge Mario Bergoglio priopćio svoju odluku da uđe u sjemenište bio je njegov tata, 1955. godine), znao sam da će me razumjeti više od moje majke. Zapravo, odmah je bio oduševljen. Moja majka nije imala istu reakciju. Odgovorila mi je da ću prije donošenja te odluke morati dugo razmišljati, da bi mi bilo bolje da završim fakultet i diplomiram.

(Dvije godine kasnije Bergoglio je naišao na ozbiljan zdravstveni problem) Bio je kolovoz 1957. godine. Počeo sam osjećati bol u desnom plućnom krilu. Bol nije prestajala. Zdravlje mi je bilo narušeno, hitno su me odvezli u bolnicu, bio sam jako slab, do te mjere da nisam mogao ustati, natovarili su me na nosila (riskirat će umrijeti od infekcije pluća, odstranit će mu gornji dio desnog plućnog krila).

(Kada je Bergoglio priopćio Pozzoliju, salezijancu da namjerava postati isusovac), otac Pozzoli je podijelio moju odluku i nije mi ponudio da se pridružim salezijancima umjesto Družbi Isusovoj. Uvijek je poštovao moj izbor, on nije bio tip svećenika koji je prozelitizirao. Raspitao se i rekao mi da će me isusovci u ožujku dočekati u njihovom sjemeništu. Bili smo u studenom. Dodao je da mi ne bi bilo zgodno ostati doma ta četiri mjeseca. Trebao sam se i fizički oporaviti, jer je operacija kojoj sam bio podvrgnut bila jako teška. Zatim se obratio svojemu izravnom poglavaru, salezijanskom provincijalu iz Buenos Airesa, kojemu je objasnio moju situaciju.